Kako terorizam ubrzano postaje globalnom prijetnjom ljudskoj sigurnosti, slobodama i kvaliteti života, njegovo naličje sve više pokušavaju rasvijetliti i brojni psiholozi.

To, naravno, nije ni lak niti jednostavan zadatak jer teroristi neće rado pristati da postanu pokusni kunići, odnosno objekti psiholoških istraživanja, a studije na daljinu mogu dati prilično netočne rezultate. Stoga će ozbiljni znanstvenici priznati da se psihologija terorizma još uvijek više kreće u vodama teorija i mišljenja nego empirijskih podataka.

Neke ključne značajke ljudi sklonih terorizmu

Ipak, relevantne informacije postupno postaju sve dostupnije, a one sve više pokazuju da je terorizam uglavnom korisnije promatrati u kontekstu političkih i grupnih dinamika i procesa nego onih individualnih. Tori DeAngelis u svojoj kolumni u časopisu American Psychological Association Monitor iz studenog 2009. ističe da upravo univerzalni psihološki principi, poput podsvjesnog straha od smrti ili naše želje za smislom i osjećajem osobnog značenja, mogu puno prije pomoći da shvatimo određene aspekte terorističkih aktivnosti nego istraživanje individualne psihopatologije terorista. Konačno ispitivanja javnog mnijenja jasno pokazuju da iste ljude koje stanovništvo zapadnih zemalja doživljava kao psihopatske ubojice, milijuni muslimana širom svijeta vide kao svoje junake. A stručnjaci se nadaju da bi kvalitetnije razumijevanje psihologije terorizma eventualno moglo pomoći da se mnogi potencijalni teroristi odvrate od uporabe nasilja.

Većina stručnjaka danas se slaže da teroristi nisu psihopati u klasičnom smislu te riječi. Dr. sc. John Horgan, voditelj Međunarodnog centra za istraživanje terorizma na Pennsylvania State Universityju, autor knjige 'The Psychology of Terrorism', dobio je zanimljive uvide kroz razgovore sa 60 bivših terorista. Na temelju njih došao je do zaključka da su radikalizaciji i terorizmu skloniji ljudi koji imaju sljedeće značajke:

- Osjećaju ljutnju, otuđenje te društvenu isključenost i obespravljenost

- Vjeruju da im njihov trenutačni politički angažman ne daje moć da utječu na stvarne promjene

- Identificiraju se s osobama koje smatraju žrtvama društvenih nepravdi protiv kojih se bore

- Osjećaju potrebu da poduzmu neku konkretnu akciju umjesto da samo razgovaraju o problemima

- Vjeruju da nasilje protiv država nije nemoralno

- Imaju prijatelje ili članove obitelji koji su naklonjeni njihovim ciljevima

- Vjeruju da im uključivanje u neki pokret nudi društvene i psihološke nagrade kao što su avantura, drugarstvo i snažniji osjećaj identiteta

Uz sve navedeno treba uzeti u obzir činjenicu da su teroristi uglavnom mladi ljudi. Adolescencija je često psihološki teško razdoblje u kojem osoba postaje svjesna sebe kao neovisne individue što može biti uzrok ranjivosti i krhkosti. Takvim mladim ljudima stoga je potreban snažan osjećaj pripadnosti i identiteta. To je jedan od ključnih razloga zbog kojih se mnogi mladi na zapadu pridružuju raznim bandama, postaju sljedbenici supkultura ili se uključuju u vjerske zajednice i sekte od kojih su mnoge prilično radikalne. One im mogu ponuditi snažan osjećaj smisla, identiteta i pripadnosti te ublažiti osjećaj nevažnosti, besmisla i otuđenosti.

'Sveti teror'

Psiholog dr. sc. James W. Jones u kolumni u Psycholog Today ističe da terorizam koji se provodi u ime religije poprima osobito opasna svojstva jer vjerski motivirani teroristi svoju nasilnu posvećenost doživljavaju kao oblik duhovnog stremljenja. Oni djeluju u ime božanskog, njihovi ciljevi odražavaju konačnu svrhu etike, a oni u svojim djelima nastoje doživjeti božansku stvarnost. Svojim predavanjem višem cilju oni transcendiraju jastvo i traže sjedinjenje s višom realnosti. Koliko god ih drugi doživljavali kao nasilne ubojice, u vlastitim očima oni kroz nasilje i ubijanje teže najvišem moralu, pročišćenju ljudskog roda, kraljevstvu pravednosti, besmrtnosti i sjedinjenju s Bogom.

Brojne studije pokazale su da svete vrijednosti uvijek imaju primat nad konačnim, ovozemaljskim, čak i nad obiteljskim vezama.

Tako je primjerice čelnik Džama Islamije Abu Bakar Bashir u Indoneziji svojim sljedbenicima poručivao da je džihad važniji od hodočašća, da nema većeg djela od džihada, da nema uzvišenijeg života od mučeništva za džihad, da je najviše djelo u Islamu džihad te da onaj tko izvrši džihad može zanemariti sva druga djela.

Prezbiterijanski svećenik vlč. Paul Jennings Hill, osuđeni ubojica ginekologa koji je obavljao abortuse, svojim je sljedbenicima govorio da moraju koristiti sva raspoloživa sredstva, da ta dužnost dolazi izravno od Boga, da je ne može ukloniti nikakva ljudska vlada, te da je praktički nemoguće prenaglasiti važnost održavanja vječnih i nepromjenjivih načela moralnih zakona.

S takvim uvjerenjima teroristi vrlo uspješno uspijevaju depersonalizirati svoje žrtve kao bezbožnike i racionalizirati manjak empatije prema njima.

Paradoks straha od smrti

Neki psiholozi upozoravaju da bi, ako želimo bolje razumjeti psihologiju terorizma, također trebali pozornije pratiti interakcije između terorizma i reakcija koje on izaziva. Primjerice, uobičajena reakcija vlasti država koje su napadnute jest prijetnja povećanim kontranasiljem ili osvetničkim akcijama.

No dr. sc. Tom Pyszczynski, s University of Colorado u Colorado Springsu upozorava da paradoksalno povećani nesvjesni strah od smrti ne djeluje kao faktor odvraćanja, već naprotiv kao snažan poticaj i motivator. Prema teoriji upravljanja strahom koju je ovaj psiholog razvio sa svojim suradnicima ljudi se od straha od smrti štite uz pomoć kulture i religije. Na istom tragu su, među ostalim, zaključci knjige 'Poricanje smrti' psihologa i filozofa Ernesta Beckera koja je nagrađena Pulitzerovom nagradom. Prema Beckeru čovjek se od straha od smrti, koji bi bio psihološki nepodnošljiv kada bismo se s njim izravno i svjesno suočili, puno lakše nosi uz pomoć simboličkih mehanizama kao što su civilizacija, kultura i religija. Tako su primjerice ljudi, budući da čovječanstvo ima dvojnu prirodu koja se sastoji od fizičkog jastva i simboličkog jastva, sposobniji transcendirati dilemu smrtnosti kroz herojstvo, koncept koji uključuje ljudski simbolički dio, a religija je jedan od tradicionalnih sustava herojstva.

Istražujući ovu temu Pyszczynski i njegovi suradnici u svojim su brojnim studijama kod svojih ispitanika subliminalnim podražajima (podražajima zadanima ispod razine svjesnosti) potaknuli razmišljanja o smrti. Rezultati su pokazali da se u tim uvjetima ljudi okreću snažnijem povezivanju s vlastitim kulturnim identitetom i njegovim vrijednostima te intenzivnijem radu na njihovom očuvanju. Drugim riječima, razmišljanje o vlastitoj smrtnosti navodi nas na povezivanje s onime što je iznad i preko nas, što nadilazi granice naše vlastite smrtnosti; vlastita grupa, nacija, kultura i sl.

Kako bi provjerio teoriju, Pyszczynskijev ju je tim pokušao primijeniti na sukobe između Bliskog istoka i Zapada kroz studije koje je proveo u SAD-u, Iranu i Izraelu. Prema rezultatima objavljenim u časopisu Behavioral Sciences of Terrorism & Political Aggression u sve tri države ljudi koji su bili izloženi subliminalnim podsjetnicima na smrtnost, a time potaknuti da se snažnije vežu za svoj kulturni identitet, bili su istovremeno skloniji tome da podrže nasilje prema skupini koju su doživljavali kao neprijateljsku. Iranci su bili skloniji podržati samoubilačke napade na Zapadu, Amerikanci vojne akcije na Istoku, a Izraelci nasilje nad Palestincima.

Neravnoteža u mozgu

U prilog ovim rezultatima govori i novo neurološko istraživanje koje je predstavljeno u časopisu Psychology Today. Prema njemu prijetnje kao što je primjerice najava francuskog predsjednika da će odgovor na napade biti nemilosrdan, mada su potpuno razumljive, kada je u pitanju psihologija terorizma ne moraju nužno imati učinak odvraćanja.

Kolumnist časopisa dr. sc. Eric Haseltine ističe da je jedan od ključnih ciljeva napada ISIS-a u Parizu bio da se izazove polarizacija između muslimanskog i nemuslimanskog svijeta. Ova polarizacija mogla bi povećati bijes koji će rezultirati dvjema stvarima koje ISIS priželjkuje: zapadnjačku vojnu reakciju u muslimanskim zemljama koja će produbiti nezadovoljstvo muslimana Zapadom te povećanjem predrasuda protiv muslimana koje će uzrokovati otuđenje mladih muslimana u zapadnim zemljama. Vjerojatna reakcija je, međutim, i to da će se potaknuti radikalne desničarske skupine na iskazivanje netrpeljivosti prema sugrađanima muslimanskoga porijekla i tako izazvati nemir među njima. To je posebno opasno ako zapadne demokracije ne pokažu snažnu volju da zaštite svoje muslimanske sugrađane, ako ne pošalju jasnu integrativnu poruku i ako ne osude i ne sankcioniraju moguće nasilje i uznemiravanje.

Dakle, reakcije na napade u Parizu imat će važnu ulogu u tome koliko će se učestalo slične akcije ponavljati. A neuroznanstvena istraživanja pokazuju da evolucijska organizacija našeg mozga to neće olakšati.

Naime, jedna studija dr. Gregoryja Bernsa s Emory Universityja utvrdila je da dijelovi ljudskog mozga u kojima se odvijaju procesi u kojima se procesira 'korisnost', odnosno procjenjuje odnos koristi naspram štete, nisu isti oni u kojima se procjenjuju 'svete vrijednosti', odnosno odnosi apsolutne pravde naspram pogrešnog. Snimanje magnetskom rezonancijom, koja otkriva kada je aktiviran koji dio mozga, pokazalo je da se 'korisnost' obrađuje u desnom, donjem parijetalnom neokorteksu, a 'svete vrijednosti' u temporoparijetalnom spoju i amigdali. Haseltine kaže da ga zabrinjava činjenica da ta dva dijela mozga uglavnom nisu povezana.

'Drugim riječima analiza odnosa koristi i štete neće promijeniti snažnu reakciju na temeljna uvjerenja kao što je ono da su teroristi zli i da ih treba poubijati', piše Haseltine.

Dakle, u našoj reakciji na terorističke napade dio mozga koji obrađuje 'svete vrijednosti' u velikoj će mjeri ignorirati informacije o 'korisnosti' koju će reakcija uzrokovati – primjerice koliko će nas to stajati financijski ili u broju života boraca i civila koji će stradati na obje strane. Da stvar bude gora, amigdala i temporoparijetalni spoj neće reagirati ni na pitanje hoće li intenzivirane vojne akcije u konačnici imati pozitivan ili možda negativan efekt na koji upozoravaju studije Pyszczynskog i njegovih kolega. Naprotiv, napadi će vjerojatno dodatno učvrstiti naša sveta uvjerenja o muslimanskim teroristima, a posljedično i svim muslimanima. To će pak osjetiti muslimani u cijelom svijetu, uključujući one na Zapadu, a neki od njih će se zbog toga snažnije radikalizirati i konačno možda pridružiti ISIS-u. A ako se to dogodi, profitirat će ISIS!

Ipak, psiholozi ističu da nepovezanost dvaju dijelova ljudskog mozga kojima se promišljaju 'korisnost' i 'svete vrijednosti' ne predstavlja konačnu, zadanu biološku, nepromjenjivu zapreku u načinu promišljanja i prosuđivanja užasa terorizma.