Direktor pulske tvrtke Jadran metal Edi Pavletić tvrdi da iza cjelokupnog skupljanja PET ambalaže stoji kriminal i izvlačenje novca. Kao najodgovornije prozvao je Vinka Mladinea iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te Nikolu Ružinskog i Marinu Matulović Dropulić iz Ministarstva zaštite okoliša. Švercom plastične amabalaže 'zamagljeno' je mnogo više od 500 milijuna kuna, što pišu mediji, kaže Pavletić
'U samom početku prikupljanja amabalažnog otpada bilo je određeno da se naknade isplaćuju temeljem običnih paragon blokova, što je omogućilo da iste plastične boce kruže, dok je dovoljno poslati blokove i uzeti novac. Tada su na površinu isplivale firme koje se nikad prije nisu bavile skupljanjem ambalaže, dok su postojeće etablirane firme nestale. Natječaj koji je potom raspisan za koncesionara za prikupljanje otpadne ambalaže na kraju je rezultirao monopolističkim položajem i razrađenim sustavom za izvlačenje novca iz Fonda', počeo je svoju priču Pavletić za portal iPress.hr
'Ministarstvo je od 33 ponuđača odabralo tvrtke Jolly-Jbs, Sirovina odlagalište, Flora VTC, Drava International, Cautio i Unijapapir. Još u vrijeme osmišljavanja sustava prikupljanja ambalažnog otpada te tijekom provođenja na nepravilnosti i moguće zlouporabe su upozoravali iz tvrtki koje se desetljećima bave oporabom otpada kao i brojni stručnjaci. Ali odgovora ni reakcije iz Fonda i Ministarstva nije bilo. O tome postoji hrpa dokumentacije, i u mojoj tvrtci i u drugima iz branše.
Na sastanku na koji su bili pozvani svi skupljači i oporabitelji ispred nas je stao Vinko Mladineo, uperio prst u nas i rekao: Vi ste napravili 200 milijuna kuna gubitka
To je bilo prije tri godine u Zagrebu. Da bi sada govorili o 500 milijuna kuna gubitaka! U međuvremenu nije ništa kvalitetno napravljeno, a ono što su poduzeli samo je povećalo gubitak. U tom razdoblju su mimo svih mišljenja struke natjerali skupljače da kupe milijunsku dodatnu opremu i zaduže se za proširivanje sustava koji je samo gomilao gubitke', priča Pavletić.
'Sustav uveden u Hrvatskoj ne postoji nigdje u Europi, a namjerno je zakompliciran kako bi se prikrila njegova kriminalna priroda te se uvode brojilice boca ili vaganje ili čitači naljepnica. Nasuprot tome, stvar je posve jednostavna: tko plati kauciju za bocu taj dobije novac u trgovini natrag. Tko se ne želi time baviti, bocu odloži u zvono, a kako povrat bez računa ne bi bio moguć, ne bi bilo ni provaljivanja niti šverca', kaže Pavletić.
Način na koji se boce za koje je naplaćena naknada vraćaju u sustav opisuje na primjeru iz prakse. 'Moj šleper od 12 tona dođe u tvrtku BBS gdje kontrola ustvrdi da ima 6 tona nečistoće. Kad se zna da u 1 tonu ide 22 do 25 tisuća boca po 50 lipa, jasno je da je samo na ovom jednom šleperu uzeto najmanje 60.000 kuna, a boce su vraćene u sustav', opisuje Pavletić. A takvih slučajeva je u Hrvatskoj bilo tko zna koliko.
U jednom razdoblju se izvlačenje novca događalo preko tvrtke koja je bila opremljena faksom, fikusom, sekretaricom i dobrim vezama s Mladineom. Oni su ambalažu otkupljivali i prodavali u Italiji po smiješnoj cijeni. Postoji pismena ponuda Jadran metala da smo bili spremni tu istu ambalažu prodavati po više nego dvostruko većoj cijeni. Naša ponuda nije bila prihvaćena uz obrazloženje da je ta roba jako prljava pa se zato prodaje po tako niskim cijenama. Vjerojatno je riječ o poznatom modelu, da se u stvarnosti roba plaćala više ali djelomično 'na ruke', ispričao je Pavletić.
