Negdje na polovini grbavog puta između Nomen est omen i Imena luda nalaze se svuda svoju su poziciju zauzela i imena kafića, klubova, birtija i barova. Ima ih stvarno svakakvih, od duhovitih ili čak dirljivih, preko potpuno nemaštovitih i prvoloptaških pa sve do onih za koje ne možete povjerovati da se stvarno tako zovu, otprilike kao kada čujete da je vaš poznanik prvorođenog sina nazvao Kai Zeus X treći.

Čisto sumnjam da je ime kod kafića presudno za bilo što, sumnjam da o njemu ovisi kako će raditi i kakva će se ekipa ondje okupljati, ali vjerojatno nekog utjecaja ima. Slično kao što neki ljudi prvo zavole karirane košulje i shvate da im brade dobro stoje pa tek onda otkriju da postoji neki tamo Bon Iver čija im se glazba sviđa, tako možda i neko, samo zato što mu nedostaje ideja, nazove inače ni po čemu poseban kafić S&M i u prvo vrijeme u čudu gleda kako mu većina gostiju ima gomilu kožnih i metalnih detalja, a naposljetku i sam shvati da je baš to ono što mu je nedostajalo da svoj seksualni život može smatrati do kraja zadovoljavajućim.

Što se nudi?

Što je grad veći, to ima i više ugostiteljskih objekata, a što je njih više to je i veća vjerojatnost da će među njima biti onih s, u najmanju ruku, blesavim imenima. Čista statistika. Kavansku scenu izvan Zagreba poznajem na razmjerno bazičnoj razini, ali za ovu temu ponuda glavnoga grada ima sasvim dovoljno materijala da divno ilustrira čitavu priču.

Meni je posebno zabavno kada se kafić zove po nečemu, a njegov interijer nema nikakve veze s time, kada je ime odabrano tek tako, jer dobro zvuči. Recimo, Šport na utrinskoj tržnici je jedinu vezu svoga sadržaja i imena doživio jednom kada se Robert Prosinečki slučajno provezao ondje. Davnih se dana taj lokal zvao Zadnja šansa i to mu je ime, po mome skromnom mišljenju, puno bolje pristajalo. Na istoj je strani tržnice i kafić koji se zove Limun, a u kojemu ne možete popiti prirodnu limunadu. U Tkalčićevoj je dosta popularna Argentina koja je vjerojatno relikt nekadašnjeg trenda nazivanja kafića po geografskim pojmovima. Padaju mi na um još i Brazil i legendarni Krivi put koji među ovima ipak zaslužuju medalju za kreativnost. Uz to, tvrtka koja je vodila kafić zvala se po trajektnoj liniji -  Valbiska Merag, d.o.o. Divota.

Od sportskih imena vrijedi još spomenuti Golf koji ima neke golferske rekvizite okačene po zidovima i Koš koji ima nekoliko košarkaških postera. Zanimljiva su i imena po životinjama, Žirafa u Maksimirskoj, Golubica u Središću i Žabac koji je ime dobio po igračima vaterpolo kluba Mladost koji se često nazivaju žapcima.

Runa, Funk, Zašto ne? 

Među zanimljivija imena svakako bi valjalo ubrojiti i Zašto ne? što konobari tog kafića redovito kažu kada ih pitate može li ovo ili ono; nije loš ni Godot kojega vjerojatno nitko više ne povezuje s Beckettovom dramom isto kao što tek rijetkima padne na pamet da je Limb ustvari čistilište.

Funk dosta doslovno i prilično neprecizno najavljuje svoju glazbenu ponudu, a postoji jedan urbani mit da je vlasnik Spunka htio dati ime bez ovog prvog slova, ali iz nekog razloga nije smio pa je završio na riječi kojom se u američkom žargonu označava sperma što se meni doima prilično duhovito i hrabro, pogotovo ako je bilo namjerno. Retro je malo previše moderan, Kolaž djeluje kao da mu niti jedno drugo ime ne bi pristajalo, Tolkiens je na staroj lokaciji više prizivao svijet Gospodara prstenova, nego na novoj, ali i dalje je to mjesto kao stvoreno za obožavatelje fantasyja, a Čvenk na vrhu Radićeve je zadnji podsjetnik da se ta riječ nekoć koristila za spoj, sudar, sastanak prije nego je stigao gotovo vulgarni dejt koji nema baš nikakvu onomatopejsku vrijednost.

Postoji u Zagrebu metal bar koji se, sasvim pogođeno, zove Runa, a u neposrednoj je blizini kafić koji je prvo bio Kulisa pa je onda postao Cvjećarnica (uređen kao cvjećarnica iz Alana Forda i s gomilom tih stripova po policama), da bi se sada zvao Tituš. Kada smo već kod stripa, postoji i maštovito uređen lokal nemaštovitog imena Svijet stripa u kojemu ima zaista gomila najrazličitijih strip izdanja, a u svijetu specijaliziranih kafića izvrsno je pogođena i Booksa koja podsjeća i na sarajevski Buybook, knjižaru i kafić sličnog profila.

Odlično je uređen 20000 milja koji se u žargonu zove jednostavno 'milje', a unutrašnjost izgleda kao Nautilus, podmornica kapetana Nema iz knjige Julesa Verna po kojoj se kafić i zove. U skladu s imenom je uređen i Angel na Horvaćanskoj, ali bez kiča i jeftinih emocija, a pokušavao sam doznati zove li se Vimpi iz Miškecovog prolaza zaista po zagrebačkom huliganu, glavnom liku iz odlične knjige Pere Zlatara 'Bitange mirno!' i je li on možda čak i gazda ili je ime samo zvučalo dosta zvučno, no nisam uspio doći do prave informacije. Možda je vlasnik samo odlučio kroatizirati ime Popajevog frenda kojeg su u jugoslavenskim prijevodima uvijek jako simpatično prevodili kao Pero Ždero.

Ime je važno?

Ime kafića možda jest važno, ali nije ključno. Bih li ja bio drukčiji čovjek da se zovem Zdenko, Joža ili Edward, a ne Andrija? Bi li ruža mirisala i da se drugačije zove? Perzijski pjesnik Dželaludin Rumi kaže da bi, ja nisam baš siguran, ali čini mi se da se zaključak polako pretvara u naznake početka (ha! naznake početka) filozofske rasprave koju bih svakako volio izbjeći.

Mislim da je s kafićima slično kao i s ljudima. Važno je da im ime pristaje. Ne, ne moraju kafići koji se zovu As imati tisuće igraćih karata po interijeru (iako to nije loše, pogotovo ako niti jedna od njih nije as) niti je uređenost u skladu s imenom nužnost, ali nekako odmah osjetite je li ime pogođeno ili nije. Zapravo, ako ime kafića volite izgovarati ili barem s time nemate problema i ako vaš omiljeni kafić ne zovete 'onaj tamo na uglu', sva je prilika da ono nije baš potpuni promašaj.