S obzirom na broj hrvatskih građana pod ovrhama, s minusima i raznolikim kreditima, od kojih su u međuvremenu najzloglasniji oni stambeni u švicarskim francima, može se bez problema reći da je Hrvatska država jedna od onih u kojoj postoji ekonomski i socijalni problem prezaduženosti kućanstava. Mediji izvještavaju o 200 do 300 tisuća blokiranih, dakle ljudi koji su ekonomski mrtvi, što zasigurno ne pomaže ako se uzme u obzir budžetski deficit i izostanak novih radnih mjesta, ali to je sada ne samo hrvatski, nego i europski problem, o čemu svjedoči konferencija 'Prezaduženost kućanstava – što se može učiniti na razini EU-a?' koju je u Bruxellesu 12. prosinca organizirao EESC.

Naime, prezaduženost kućanstava sve je raširenija pojava diljem 28 članica EU-a, a definira se kao 'kućanstva koja imaju stalnih problema ispunjavati svoje financijske obaveze, bez obzira odnosi li se to na kredite ili plaćanje stanarine i računa za režije', kako je u svom izlaganju istaknuo Olivier Micol iz Europske komisije. Prema podacima iz 2011., svaki deveti građanin Unije imao je problema s ispunjavanjem svojih financijskih obaveza, s time da se s neplaćanjem računa za komunalije najviše muče oni iz južnih članica.

Stoga je EESC odlučio pogurati temu prezaduženosti kućanstava na agendu Junckerove Europske komisije, a svoju podršku je izrazio i Europski parlament, koji je predstavljao supredsjednik kluba Zelenih Phillipe Lamberts. Među više od stotinu sudionika/ca konferencije o prezaduženosti kućanstava – od Grčke do Švedske – nažalost nije bilo nikoga iz Hrvatske iako je riječ o gorućoj temi i u hrvatskom društvu.

Prezaduženost najviše pogađa mlade, obitelji s više djece, jednoroditeljske obitelji te useljenike, s time da Europska komisija zaključuje kako su opasniji vanjski faktori poput gospodarske krize i nezaposlenosti, dok je manji, ali ipak značajan problem – izostanak sposobnosti građana da razumiju financijske proizvode, za što im nedostaju odgovarajuće vještine. Posljedice su prezaduženosti pak niži životni standard, isključenost iz društva, ozbiljno narušavanje zdravlja, problemi u obiteljskim odnosima te smanjen pristup tržištu rada. Ukratko, riječ je o crnoj rupi iz koje bi svaka odgovorna država htjela izvući svoje ugrožene građane.

Na konferenciji je zato naglašeno kako je potrebno mijenjati pristup od kažnjavanja prema pronalaženju rješenja (solution-based), u čemu značajnu ulogu mogu odigrati i nevladine udruge i civilno društvo.

Dobar je primjer toga francuska Federation Cresus koja se bavi financijskim savjetovanjem prezaduženih građana. Maxime Pekkip tako već godinama volonterski pomaže Francuzima s financijskim problemima da restrukturiraju svoje dugove i naprave odgovarajuće planove za izlazak iz minusa. Zanimljivo, Pekkip svoje radno vrijeme provodi kao bankar te kaže da njegov poslodavac nema prigovora na njegov aktivistički angažman. Naime, u Francuskoj su se i banke uključile u financiranje udruga koje pomažu prezaduženima, jer se nakon financijske krize 2008. shvatilo da se dijelilo previše slobodno kredite koje se sada treba barem djelomično povratiti.

Maxime Pekkip u razgovoru za tportal.hr istaknuo je da Federation Cresus godišnje obradi preko 20 tisuća slučajeva te da je većinom riječ o ljudima srednje klase. 'Siromašni ne mogu uopće dobiti kreditne kartice i kredite, pa nisu ni prezaduženi', objašnjava Pekkip koji napominje da se u Francuskoj još od devedesetih pojavljuje problem prezaduženosti. 'Mnogi ljudi kupuju statusne simbole, a problem je i to što su uzimali više kredita kod različitih banaka', kaže Pekkip koji smatra da bi njihova iskustva sigurno bila edukativna za udrugu poput Franka.

Iz svog iskustva s prezaduženim kućanstvima Maxime Pekkip primijetio je i da bankovni zaposlenici zapravo ne znaju objasniti kreditne ponude svojim klijentima, a to se navodi i kao jedan od ciljeva Europske komisije kada je riječ o ovoj temi – banke trebaju odgovorno predstaviti kreditne obaveze u skladu s direktivama Europske unije. Potrebno je i više financijski obrazovati građane, a važna je i rana detekcija prezaduženosti.

Prema istraživanjima, pristup financijskom savjetovalištu jedna je od najučinkovitijih mjera pa jedan euro uložen u takve službe vraća tri eura u sveukupnu ekonomiju. Nažalost, takve socijalne politike mnogo su slabije razvijene u novijim članicama EU-a, u kojima su prezaduženi građani većinom prepušteni sami sebi plus ovrhama i deložacijama.

Da dobar i dostupan financijski savjet mnogo znači, pokazuje primjer Money Advice Servicesa, britanske službe koja pomaže prezaduženima, kojih je u Ujedinjenom Kraljevstvu 8,8 milijuna što je skoro 20 posto stanovništva. Njihova predstavnica Caroline Siarkiewicz naglasila je da su istraživanja pokazala da se devet od 10 njihovih klijenata pokrene u sređivanju svojih dugova nakon konzultacija te da ih 80 posto u roku od šest mjeseci počne smanjivati dugove. Prezaduženima nude i posve konkretnu pomoć, poput obrazaca za službena pisma bankama, vodiče kroz zakonodavstvo, videoupute za ispunjavanje formulara itd. No nekad se mjesecima mora čekati da se dođe na red, što je naročito problem u skandinavskim država i Njemačkoj, gdje traje najmanje šest mjeseci da dobijete odgovarajuće financijske savjete dok se dugovi samo gomilaju.

Zato EESC preporučuje da se prezaduženošću kućanstava treba pozabaviti na razini Unije, za početak dogovorom oko zajedničke definicije te uniformnim mjerama za pomoć prezaduženima u svim članicama Unije. Naročito se treba kontrolirati kreditore koji moraju imati 'fer i etičnu praksu', a građane treba financijski obrazovati.

Iako je situacija oko prezaduženosti kućanstava sve teža, zaključak je taj da postoji dovoljno primjera uspješnih regionalnih ili nacionalnih rješenja koja bi se trebalo implementirati i na sveeuropskoj razini. 'Gdje postoji politička volja, postoje rezultati', zaključeno je na konferenciji EESC-a o prezaduženosti kućanstava. Tako će možda problem blokada, ovrha i deložacija u Hrvatskoj srediti EU, kad već hrvatska Vlada to nije u stanju.