Zašto se ustavni stručnjak i demokrat Miroslav Cerar pretvorio u Viktora Orbana?

'Još prije mjesec dana pričao sam s ljudima iz Cerarove stranke koji su kategorički tvrdili da žica i ograda nikako ne dolaze u obzir. Iznenađen sam ovakvim razvojem događaja', kazao nam je Ali Žerdin, utjecajni i nagrađivani slovenski novinar koji je radio u najznačajnijim slovenskim redakcijama, a danas je urednik subotnjeg priloga Dela.

Razloge zbog kojih se slovenska vlada odlučila na dizanje ograde Žerdin vidi dvojako. Opozicija predvođena Janezom Janšom vrši jak pritisak na vladu da se na taj način obračuna s izbjegličkim problemom (Janša je, podsjetimo, u medijima počeo zazivati stare dane svoje slave vukući paralele između tenkova JNA koji su 1991. krenuli na Sloveniju i vala izbjeglica koji je usmjeren na deželu). No Žerdin ne misli da je unutarnjopolitički element presudan i da Janša ima moć da diktira poteze Ceraru. Bitno važniji moment mu se čini, iako, navodi, za to nema dokaza, osjećaj da su ovakvi Cerarovi potezi usklađeni sa željama Beča pa i Berlina koji su krenuli na zatvaranje svojih granica. Fotografije žice na austrijskoj i njemačkoj granici bit će tamošnjoj javnosti prihvatljivije ako su se već navikli na žicu na slovensko-hrvatskoj granici, ironično kaže, dodajući da ga ne bi čudilo ni da EU krene s pritiskom na Hrvatsku da postavi žicu na svoju granicu sa Srbijom.

Većina Slovenaca podupire žicu

'Govore o tehničkim barijerama tvrdeći da one nemaju isti status kao Orbanova žica, ali koliko ja vidim ova žica je vrlo slična Orbanovoj žici', kaže Žerdin.
'Pričaju također da je žica namijenjena usmjeravanju izbjeglica prema punktovima na kojima se provodi predviđena procedura, ali koliko ja vidim to je barijera za sprečavanje prolaska', kaže rezignirano. Samo pozicioniranje žice također je sporno. 'Koliko ja poznajem karte, slovensko-hrvatska granica tu ide cik-cak linijom, a ova žica nije postavljena cik-cak linijom već ravno', navodi, pa se incident zbog slovenskog zalaženja u hrvatski teritorij može, kaže, izbjeći ako hrvatska vlada prihvati da je riječ o tehničkoj mjeri, a ne razgraničenju.

Kako slovenska javnost prihvaća kopiranje Orbanovog modela?

'Prema novoj anketi Dela, 57 posto ispitanika podržava podizanje ograde', kaže Žerdin naglašavajući kako on osobno ima izuzetno velik problem s tim. 'Vlada objašnjava da ne možemo dozvoliti da se humanitarna katastrofa desi u Sloveniji, iz čega proizlazi da nas nije briga ako se ona dogodi u Hrvatskoj ili Srbiji - mi samo ne želimo da humanitarna katastrofa bude na teritoriju Slovenije. Taj stav nije baš humanitaran', kaže Žerdin. Podršku Slovenaca dizanju ograde ne tumači raširenom ksenofobijom u Sloveniji već strahom za sigurnost koji je početkom ovog tjedna potenciran spinovima da se očekuje 30 tisuća izbjeglica dnevno. Kao posljedica tog spina, ideja o žici Slovencima je postala prihvatljiva.

Ne može se sve stavljati u isti koš jer Crveni križ, Caritas i nevladine organizacije poput Slovenske filantropije, naglašava, rade fenomenalan posao u pomaganju izbjeglicama, ali državni organi ne bi smjeli najveći dio brige prenijeti na volontere.

'To ne ide. Država ne može brigu za humanitarna pitanja ostaviti samo na nevladinom organizacijama', kaže ovaj poznati novinar tumačeći kako je riječ o sistemskoj greški loše civilne zaštite staroj dvadesetak godina.

Kako sam djeci objasnio demokraciju

Prije samo godinu i pol Miroslav Cerar, sin slavnog gimnastičara pa potom odvjetnika Miroslava Cerara i pokojne Zdenke Cerar, bivše državne odvjetnice i ministrice pravosuđa, iskoristio je zasićenost slovenskih birača aferama i ponudio Slovencima novi put. Bilo je to vrijeme kada je Janša prepraćen u zatvor zbog afere Patrija, odnosno vrijeme kada je pala vlada premijerke Alenke Bratušek iz Pozitivne Slovenije (da bi se ona potom osramotila pred biračima kandidiravši na prevaru samu sebe za povjerenicu Europske komisije).

Poznati pravni stručnjak Miroslav Cerar koji je još kao 27-godišnjak sudjelovao u oblikovanju prvog slovenskog ustava 1990. i 1991., bio pravni savjetnik slovenskog parlamenta, profesor Pravnog fakulteta u Ljubljani, autor više knjiga i kolumnist, najavio je u proljeće 2014. svoj ulazak u politiku. Početkom lipnja osnovao je Stranku Mire Cerara (SMC) i, iako nije imao nikakvog iskustva u praktičnoj politici, na izvanrednim izborima osvaja najveći broj glasova (32 posto) i postaje premijer. U vladajućoj koaliciji uz SMC, sada preimenovanu u Stranku modernog centra, su i Stranka umirovljenika i Socijalni demokrati.

Prije preuzimanja dužnosti naglašavao je, stoji u njegovoj biografiji na stranicama slovenske vlade, važnost zanemarenih društvenih vrijednosti, kulturu tolerancije i dijaloga te potrebu podizanja političke i pravne kulture. Uz stručnu literaturu, pisao je i knjige eseja za širu publiku, a za edukativnu knjigu 'Kako sam otrokom razložil demokracijo' (Kako sam djeci objasnio demokraciju) dobio je i posebnu nagradu 2010. godine.

U godini dana vladanja potpora Ceraru se u znatnoj mjeri istopila, a život mu bez prestanka zagorčava bivši premijer Janša koji je odlukom Ustavnog suda pušten iz zatvora. Neki intelektualci s desnog spektra su povodom prve obljetnice vlade čak zazivali stvaranje velike koalicije vladajućih i oporbe kako bi zemlju izvukli iz krize. Prema nekoliko dana staroj anketi Dela, Slovensku demokratsku stranku (SDS) Janeza Janše trenutačno podržava 13,1 posto ispitanika, a Stranku modernog centra (SMC) Mire Cerara 11,5 posto ispitanika. Potpora stranci Janeza Janše - koji naglašava da će dolazak velikog broja migranata izazvati kaos u Europi te brani Orbana kao nekog tko samo štiti Schengenski sporazum - narasla je za trećinu od kad je i Slovenija suočena s izbjegličkim valom.

'Dati ocjenu dosadašnje vlade Mire Cerara prilično je kompleksno pitanje. Uspio je konsolidirati financije i donekle smanjiti nezaposlenost, ali ne i krenuti u neke velike projekte koje je njegova vlada najavljivala', kaže Žerdin.

Cerar svakako ni po čemu ne spada u profil pragmatičnih i beskrupuloznih političara poput Orbana, ali sada je uguran u taj tor, a razlike među europskim orbanistima i neorbanistima sve su manje primjetne.