Konzervativni feminizam zvuči kao oksimoron. Ili čak desničarska politička pozicija i zalaganje za prava žena? Ništa novo, osim što se u nas o tome šuti ili se, vjerojatno točnije, još uopće nije shvatilo. Pojava nije od jučer i svakako ide uz prihvaćanje ekonomskog libertarijanizma od strane konzervativaca, što je pak imalo usputni efekt uvažavanja nekih aspekata ljudska prava žena. U ograničenom aranžmanu, takav pristup ne može naškoditi konzervativnoj politici, a u mnogome joj može i pridonijeti. S tim ograničenjima, vidimo danas u svim zapadnim zemljama veoma velik broj političarki (i mnogo manje političara) koje podržavaju, ponekad i vode, kampanje za stvari koje se smatralo feminističkim područjem. Primjerice, skrb o djeci, vrtići i ostalo, borba za promjene u zakonodavstvu u korist (zaštite) prava žena, borba za veće sudjelovanje u vlasti i slično. Mnoge od njih će se čak i bez oklijevanja nazvati feministkinjama. Sve su te promjene, međutim, tek poboljšanja nekih aspekata života žena, što, naravno, ne treba podcijeniti, ali njima nisu obuhvaćene sve žene, nego upravo ogromna većina nije obuhvaćena. Ako ne i jedinu korist, jer neke olakšice će djelovati i na žene iz nižih slojeva, ali zasigurno najveću će imati one koje i same pripadaju istoj (bolje stojećoj) klasi, no i dalje ostajući u odvojenim, spolom određenim, sferama. Jednu od slika takvog stanja gledali smo u popularnoj danskoj seriji Borgen – sjedište moći, gdje je žena doduše na vlasti, koju obavlja veoma 'muški', ali je potpuno zatvorena u sve postojeće 'ženske' socijalne karakteristike. Takav konzervativni feminizam nemoćan je (ustvari se ni ne trudi) proizvesti politiku koja će integrirati (sve) žene i koja će političko mišljenje i djelovanje usmjeriti na strukturalne probleme cjelokupne neravnopravnosti spolova.

Sličan razvoj pratimo i u nas, od profesionalnih i/ili profesionaliziranih feministkinja, koje same sebe ne vide kao konzervativne, ali djeluju upravo na takav način, do političarki, i to duž cijelog političkog spektra, od nominalne ljevice, faktičkog centra, do nominalnog centra, faktičke desnice. Govoreći o političarkama (ove naše se još skanjuju o sebi govoriti kao o feministkinjama, no brzo ćemo i to čuti), veoma često i već više godina zalažu se za socijalne mjere u korist žena i djece, često upozoravaju na potrebu liječenja specifičnih ženskih bolesti. Doduše, rjeđe se angažiraju oko (potencijalnog ugrožavanja) prava na abortus, osobito one s desnog dijela političkog spektra, ali su inače angažirane na nekim promjenama zakonodavstva u korist (zaštite) žena. No od svega im je najdraža igračka na koju se svako toliko pozivaju (i traže zaštitu, za sebe ili neku drugu) – seksizam. Misleći valjda da je to lako 'pogoditi' bez puno znanja i razmišljanja, seksizam je postao prava politička poštapalica. Tako su se ovih dana bogme jako uzrujale zastupnice iz redova HDZ-a, Branka Martinčev Juričević i njezina stranačka kolegica Sunčana Glavak. Povod je bio komentiranje čina inauguracije predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović u HTV-ovom prijenosu koji je vodila Elizabeta Gojan. Branka Martinčev Juričević kaže: 'Na televiziji koja bi trebala biti javna i koju plaćaju naši građani, prijenos inauguracije počinje riječima 'alfa ženka koja može pucati, pomusti kravu i voziti traktore'. Sramotno.' Njezina stranačka kolegica Sunčana Glavak prihvaća i dalje razvija 'misao' i 'argumentaciju'. Kaže da je riječ o 'seksizmu, degradaciji, apsolutnom nepoštivanju žena, a prije svega funkcije predsjednice RH'. "Čudi me što se o tome nije oglasila povjerenica za ravnopravnost spolova'.

Sa stajališta suprotstavljanja seksizmu, a taj bi bio: omalovažavanje, izrugivanje pa često i onemogućavanje djelovanja osobe temeljem spola, zaista je teško izdvojiti i jednu od stvari izrečenih u komentaru kao seksističku. Ili se ipak radi o nekakvoj obrnutoj perspektivi. Kaže li se za nekog muškarca da je alfa mužjak, nitko to neće doživjeti kao uvredu ili ponižavanje, a on sam će najvjerojatnije biti i malo ponosan. Sama Grabar Kitarović ponosno je izjavila da ju je u NATO uredu pratila kratica koja ju je označavala kao osobu kojoj se ne proturječi. Zbog toga ju je Gojan mogla mirno nazvati leader of the pack! Što je, nadalje, uvredljivo ako se za nekoga kaže da zna pucati, ovisno, dakako, o tome ponosi li se sama osoba time? KGK se ne samo ponosila, o njezinim pucačkim vještinama pisalo se sa svim superlativima, a pojavile su se i fotografije s puškom u rukama. I ponovo, koji bi muškarac takav opis smatrao uvredljivim? No dobro, na sreću, znam ih koji bi bili uvrijeđeni, ali to ne spada ovamo. Pomusti kravu, voziti traktor… zaista bi se trebalo potruditi i vidjeti što bi tu bilo uvredljivo za ženu, a sigurni smo da nije uvredljivo za muškarca. A sve je još proglašeno i sramotnim! Slijedeći ovo, ipak će biti da se kod Sunčane Glavak dogodilo nekoliko logički neizvedivih obrata. Čini se, naime, da bi njoj, kao opis predsjednice, mnogo više odgovaralo da ju se predstavilo malo 'ženstvenije'. Kakva alfa ženka, već fina i meka gospođa, majka i kućanica, kakve krave i traktori, nego profinjena poliglotkinja, a umjesto puške u rukama, prikladniji bi bio opis njezina omiljenog recepta nedjeljnog kolača. No onda bi to, za svakog tko išta zna o tom obilježju, bilo prilično blizu seksizma. Mogla bih se kladiti u sve svoje penzije do kraja života (dobro, ulog je simboličan) da na takav ili sličan opis Glavak ne bi imala nikakvih primjedbi. Dapače. Pa opet, Sunčana Glavak se potužila na seksizam, spomenula je 'degradaciju i apsolutno nepoštivanje žena'. I da ne bude zabune misli li to ona ozbiljno, pozvala je u pomoć pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova. Nevolja je u tome što joj ova ni uz najbolju volju ne bi mogla pomoći jer bi to kako je Glavak razumjela napad na Kolindu Grabar Kitarović - ženu, razgalilo dušu iranskim vjerskim vođama (doduše, ni Bozanić se ne bi bunio) koji bi sigurno osudili transformaciju KGK u neku valjda 'muškaraču' i pomogli svim srcem i poznatim zanimljivim sredstvima da je se vrati u žensku čednost.

Sunčana Glavak niti o ljudskim pravima žena išta zna niti sama išta razumije. Naučiti, istina, i nije imala od koga; sjetimo se samo posljednje u nizu čudnih zabuna oko razumijevanja seksizma, koju je isporučila, ni manje ni više, organizacija (navodno feministička) za zaštitu 'ženskih ljudskih prava' B.a.B.e. (koje nikako da shvate da se radi o ljudskim pravima žena). Da podsjetimo, bila je to, u predizbornoj kampanji, potpuno nesuvislo optuživanje Josipovića za seksizam jer je rekao da smo 'od Grabar Kitarović vidjeli sliku, ali nismo čuli ton'. Za to što S. Glavak sve to jednostavno ne razumije, nije joj kriv nitko osim nje same, no za to što s takvim kaotičnim mislima izlazi u javnost, i to iz saborskih klupa, kriva je prema građankama/ima. I prije svega prema Elizabeti Gojan, na koju je potom krenulo i vodstvo neuništive Katedrale duha, koja se povremeno pojavljuje pod pseudonimom Hrvatska radiotelevizija. I sami su, očigledno ne razumijevajući baš ništa, nasrnuli na Gojan, u punom skladu s pokazanim, stvarnim svjetonazorom prigovaračice Glavak, to jest, talibanski.

Glede mogućnosti da je Glavak sve to do komičnosti izmiješala jer sumnja da je Elizabeta Gojan možda bila ironična prema KGK, tu bi dodatnu vratolomiju trebali rješavati neki drugi eksperti. Uzmimo da je bila ironična, čak je i vrlo moguće, sjetimo li se kako je svojedobno na posve drugačiji, veoma srdačan, da ne kažemo pristran, način komentirala inauguraciju Ive Josipovića. Bilo je ovdje, u komentiranju inauguracije KGK, stvari koje si nepristrana komentatorica nije smjela dopustiti i time bi se neka ozbiljnija analiza zaista trebala pozabaviti. Glavinjanje Glavak svakako nije analiza, ali je po starom, socijalističkom modelu, komesarski napad s pozicije političke moći. Ako je, dakle, Gojan bila ironična, to bi onda ustvari značilo da je osnovno polazište Elizabete Gojan potpuno isto kao i ono Sunčane Glavak, to jest, da pucati, musti krave, voziti traktor i nije za žene, pa kad je to već činila (i sama o tome govorila), hajdemo je ironizirati. Takvo spekuliranje, naravno, prelazi u nepristojnost, u ono primitivno, navodno lukavo, nagađanje što je netko zapravo mislio dok je govorio nešto sasvim drugačijeg značenja. No kad se već zabavljamo u poznatom stilu 'mož' da bude, ne mora da znači', kad bismo dakle prihvatili da je komentatorica ironizirala predsjednicu, to bi značilo da se i sama komentatorica s razumijevanjem čitavog niza aspekata ljudskih prava žena snalazi jednako slabo kao i Sunčana Glavak. Ironija je na koncu da jedina razlika između jedne i druge leži, međutim, u tome što je (u ovom slučaju) Sunčana Glavak i ne htijući grdno pogriješila, a Elizabeta Gojan, također ne htijući, nije.