Kako političar u četiri godine saborskog života može od plaće uštedjeti 676.000 kuna i 53.000 eura? Ovo možda zvuči kao početak nekog internog vica u hodnicima USKOK-a, ali jedan od najboljih matematičara među hrvatskim političarima tvrdi da je u četiri godine uspio od plaće namaknuti upravo toliki iznos. Taj matematičar je SDP-ovac Arsen Bauk, novopečeni ministar uprave
Imovinska kartica štedljivog ministra s Brača Arsena Bauka kratka je te na prvi pogled, čak i 'siromašnija' od imovinske kartice don Ivana Grubišića koji ima upisana dva mala stana i automobil u vrijednosti od 90.000 kuna
Bauk nema niti jedan stan, ima 'samo' automobil marke Peugeot iz 2004. godine vrijedan 30.000 kuna i dionice T-HT-a 'teške' 14.400 kuna. No, kako se pogled spušta prema dnu njegove kartice, posebno se ističu ušteđevine od 676.00 kuna i 53.000 eura. Objavio je i ušteđevinu svoje djevojke koja broji 'tek' 150.000 kuna.
No, kada usporedimo njegovu imovinsku karticu od prije četiri godine, kada je prvi put ušao u Sabor, u njoj je isti ostao samo automobil. Dionice T-HT-a tada su mu donosile nešto više - 19.000 kuna. Kako je onda uspio u jednom mandatu namaknuti toliku ušteđevinu?
U zemlji u kojoj korupcija cvjeta i iritira jače od ambrozije, prvo što pada na pamet u ovakvom slučaju su malverzacije, krađe i mita. No ako dozvolimo da je moguća druga krajnost, tada bi posrijedi bilo da je Bauk od 18.600 kuna mjesečne plaće u čarapu stavljao oko 12.500 kuna mjesečno kako bi danas došao do 676.000 kuna. I premda ne objašnjava drugu ušteđevinu od 53 tisuće eura, baš u tu drugu krajnost kune se Arsen Bauk, ispravljajućitezusamo u dijelu gdje čarapu zamjenjuje bankom koja mu na štednju dodaje i kamatu.
To znači da je 38-godišnji matematičar i zastupnik u četiri godine živio od pristojnih 7.000 kuna mjesečno, a ostalih 12.500 kuna disciplinom atipičnom za ove prostore stavljao sa strane.
'Stan u Zagrebu mi plaća država i to je pravo koje ima svaki zastupnik, a inače živim kod roditelja u Pučišćima na Braču', objasnio je Bauk za tportal. Tu je novopečeni ministar već u prednosti za najmanje 2.000 kuna koje svaki student mora mjesečno izdvojiti za stan u Zagrebu.
Bauku nije jasan taj 'bauk' koji se stvorio nakon objave njegove imovinske kartice te se čak pita kako to da drugi zastupnici uspiju toliko potrošiti: 'Imovinske kartice služe da bi se vidjelo može li političar opravdati svoju imovinu stvarnim primanjima. Ja svoju imovinu očito mogu opravdati, a sad me se traži da pravdam i svoj stil života. Kad budem htio pravdati način na koji živim, onda se neću kandidirati za Sabor nego za 'Big Brother'!
Njegovih 7.000 kuna i gotovo 7.000 koje zaradi djevojka s kojom živi u izvanbračnoj zajednici, više je nego dovoljno za pristojan život, pogotovo uz gratis stanarinu. Mogao bi možda voziti BMW, odlaziti na mondena skijališta ili na egzotične otoke, ali to Bračanina očito ne zanima. Kaže da nije brački škrtac iz predrasudnih legendi, nego prije matematički racionalni um.
'Uvijek sam živio kao prosječni građanin i tako sam se osjećao, i osjećam se i danas. Stvarno me zanima kako su drugi uspjeli toliko puno potrošiti: ili žive raskošno, ili su se krivo zbrojili', rekao je Bauk i dodao da i danas odlazi u iste kafiće, druži se s istim ljudima i jednako troši na odjeću kao i prije života u Saboru.
'Ja svojom ušteđevinom mogu kupiti jedva 30 kvadrata stana u Zagrebu, pa o čemu mi tu govorimo? Ja ne pijem, ne pušim, ne trošim ni na kakve luksuze i na tome očito poprilično uštedim', razjašnjava Bauk 'misterij' o kojem proteklih dana raspredaju mediji. Kaže da nešto više voli potrošiti jedino na hranu i restorane, ali se trudi da ni to ne bude preskupo.
Kada su putovanja u pitanju, Bauk kaže da je u posljednjih godinu dana proputovao cijelu 10. izbornu jedinicu 'uzduž i poprijeko', a jedini godišnji odmor koji si je priuštio bilo je pet dana na Mljetu prošloga ljeta: 'Tih pet dana je od pobjede Ive Josipovića na predsjedničkim izborima do pobjede Kukuriku koalicije na parlamentarnim, bilo najduže razdoblje da sam spavao na jednom mjestu.'
Dok objašnjava svoj način života Bauk djeluje samouvjereno i ponosno te za kraj poručuje: 'Za političara nije dobro da se u tom smislu previše ističe.'
U zemlji gdje su političari na vlasti precipirani kao da više od svega najbolje znaju ubrati proviziju od prodaje vrijednih državnih tvrtki, šepiriti se skupim nakitom, putovati o trošku države i preživati u luksuznim restoranima, Baukov način se za hrvatsku političku kulturu zaista čini kao pozitivan primjer. No, da bi građani povjerovali kako u vlasti zaista mogu postojati skromni i pošteni političari, Bauk i njegovi kolege morat će u idućim godinama udarnički zasipati javnost sličnim primjerima i odreći se još puno povlastica radi općeg dobra.
