Tisuće katoličkih vjernika ovih dana hodočastit će u dubrovačku crkvu svetog Mihajla, u kojoj će do srijede biti izložene moći možda najomiljenijeg sveca – sv. Antuna. Izložene relikvije stigle su iz Padove, no dio tijela ovoga sveca dubrovačka će župa dobiti u trajno vlasništvo. Župnik don Robert Ćibarić za tportal je objasnio kako je baš njegova župa dobila ovu čast te zašto vjernici časte dijelove tijela svetaca
Sveti Antun možda je najomiljeniji katolički svetac. Zaštitnik je djece, siromaha, zatvorenika, a njemu se vjernici često obraćaju za pomoć pri pronalasku izgubljenih stvari.
Iako je umro mlad, u 36. godini života, i to u 13. stoljeću, njegova djela i čuda koja mu se pripisuju proslavila su ga nakon smrti. Talijanski grad Padovu, u kojoj je sv. Antun umro, posjećuju milijuni hodočasnika kako bi vidjeli njegove relikvije, među kojima je najpoznatiji svečev jezik koji je nakon svih stoljeća gotovo netaknut. Mnogi to tumače činjenicom da je sveti Antun bio poznat zbog iznimnog dara propovijedanja i navIještanja Evanđelja, stoga je njegov govorni aparat bio njegovo najsnažnije oruđe.
Relikvije po latinskom, ili moći po hrvatskom, dijelovi su tijela ili odjeće svetaca koje vjernici posebno časte. Tako je u Župu sv. Mihajla u nedjelju stigla kost grla i kost rebra ovog sveca u posebnom relikvijaru ili moćniku (spremnik u kojem se čuva i izlaže relikvija).
Relikvije su stigle u pratnji oca Egidija Canila, redovnika konventualca koji desetljećima prati moćnik po svijetu. Riječ je o dijelovima tijela izvučenima iz svečevog groba Papinim dopuštenjem 1981. godine kako bi se s njima moglo hodočastiti po Italiji, Europi i svijetu.
Ove moći bit će izložene u crkvi svetog Mihajla četiri dana, do srijede, no don Ćibarić pohvalio se tportalu kako je župa dobila u trajno vlasništvo dio svečeve kosti ramena. Te moći bit će smještene u srebrni moćnik s motivima Padove i Dubrovnika akademskog umjetnika Hrvoja Ljubića iz Zagreba, a moćnik će blagosloviti dubrovački biskup, mons. Mate Uzinić na misi u utorak 20. ožujka.
Ćibarić naglašava kako je riječ o važnoj relikviji, tj. moćima prvog stupnja. Naime, dijelovi tijela svetaca ubrajaju se u tu kategoriju, dok moći mogu biti i dijelovi odjeće ili predmeta vezanog uz sveca, no one spadaju u drugu kategoriju.
Pitamo ga kako je baš ova dubrovačka župa dobila tu čast s obzirom na to da se svetog Antuna slavi diljem svijeta.
'Poslao sam običnu zamolbu očekujući moći od tkanine, dakle ne moći prvog stupnja, od tijela. Odgovorili su nam da su čuli da su naši vjernici pokrenuli pobožnost 13 utoraka sv. Antunu i potvrdili da ćemo dobiti moći', kaže nam don Ćibarić.
Na pitanje što su moći zapravo, kaže kako je riječ o 'fragmentarno vidljivoj prisutnosti svetog Antuna'.
A hoće li, dotaknu li dio tijela ili haljine sveca, vjernici biti ozdravljeni ili će im se ispuniti kakva druga želja? Odgovor je negativan. Relikvije nemaju magijske i iscjeliteljske moći same po sebi i vjernici ih ne bi trebali tako doživljavati. Relikvije služe ne kako bi one same bile u centru pozornosti vjernika, već da ih potaknu na usrdnu molitvu svecima za zagovor kod Boga.
Zakonik kanonskog prava ne donosi mnogo o svetačkim moćima. Prema njemu, dopušteno je javnim štovanjem častiti samo one Božje sluge koji su vlašću Crkve uneseni u popis svetaca ili blaženika. Piše i da se moći nikako ne smiju prodavati, što je bio slučaj ranijih stoljeća.
'Neka se u crkvama sačuva običaj izlaganja svetih likova vjernicima na štovanje; neka se ipak izlažu u umjerenu broju i prikladnim redom da se ne bi izazvalo čuđenje kršćanskog naroda i da se ne bi davalo povoda manje ispravnoj pobožnosti', stoji u Zakoniku kanonskog prava.