'Građanima moramo ponuditi viziju, oni od nas to očekuju. To bi trebao biti zadatak Europske komisije u sljedećih pet godina, kao i stvaranje radnih mjesta. Jobs, jobs, jobs!', izjavio je na samom kraju debate glavnih kandidata za Europski parlament Guy Verhofstadt, kandidat liberala za budućeg predsjednika EK. Verhofstadt je bio belgijski premijer u više mandata, nakon čega je svoje radno mjesto preselio iz jednog kvarta Bruxellesa u drugi i postao ugledan zastupnik u Europskom parlamentu. Za radno mjesto ovaj političar već godinama nema brige, kao ni njegovi protukandidati Jean-Claude Juncker i Martin Schulz.

Potonji je vječni zastupnik njemačkih socijaldemokrata u Europskom parlamentu, a u centar medijske pažnje lansirao ga je blesavi napad Silvija Berlusconija (koji je Schulzu ponudio ulogu čuvara konc-logora u produkciji neke od njegovih medijskih kompanija), dok je Jean-Claude Juncker nedavno smijenjen – nakon 18 godina! – s pozicije luksemburškog premijera, ali je odmah našao novo radno mjesto, ono glavnog kandidata Europske pučke stranke za izbore i potencijalnog predsjednika buduće Europske komisije.

Verhofstadt, Schulz i Juncker su u sinoćnjoj TV debati, ključnom medijskom sučeljavanju pred izbore od 22. do 25. svibnja, još jednom pokazali zašto su u Bruxellesu ostvarili velike karijere, kao i zbog čega među stanovnicima Europske unije nema velikog interesa za izbore za Europski parlament. Iako su se trudili govoriti mnogo, briselska trojka rijetko je kada rekla nešto novo, kontroverzno ili citiranja vrijedno, koristeći fraze kakve su svakodnevica eurokrata i noćna mora svakog građanina koji se odlučio za čitanje europskih dokumenata. Mora se priznati da su u funkciji govornih automata eurokracije, koja troši velik novac kako bi potaknula ljude na izbore i priskrbila si kakvu-takvu demokratsku legitimaciju, Schulz i Verhofstadt mnogo uvjerljiviji od uspavljujućeg Junckera; Schulz očito želi postati predsjednik Europske komisije pa s mnogo strasti agitira za samog sebe dok Verhofstadt mimikom ponekad sugerira da će početi gristi sve oko sebe, što je u osnovi pohvalan višak političke strasti za jednog liberala.

No kada se na stranu stave izvedbe kandidata i promisli što su spomenuta trojica govorila, u glavi ne ostaje ništa vrijedno spomena, bez obzira jeste li debatu gledali u Hrvatskoj, Španjolskoj, Finskoj ili Poljskoj. Vizija neke bolje Europe, koja bi trebala nastati nakon aktualne krize, ne može se čuti od predstavnika briselskog establišmenta, možda i zato jer je nema u usvojenim europskim direktivama.

Zato su za dašak realnosti i političke iskrenosti u sinoćnjoj debati bili zaslužni znatno mlađi kandidati Ska Keller i Alexis Tsipras, iz Zelenih odnosno Ljevice, koji naravno nemaju nikakvu šansu za vođenje buduće Europske komisije. Keller je ponudila viziju Europe ravnopravnosti i ekološke stabilnosti dok je Tsipras govorio o solidarnosti i ekonomskoj politici koja bi i EU i eurozonu odavno izvukla iz krize. Keller i Tsipras su najviše izbjegavali rutiniranu euroretoriku, no teško je zaključiti je li išta od onoga što je petero kandidata izreklo u TV debati prijemčivo za europsko glasačko tijelo.

Nema smisla zamjeriti zbog višegodišnje krize izluđenim građanima Hrvatske to što ne razumiju kada se govori o porezu na financijske transakcije ili TTIP-u jer o tome od hrvatskih predstavnika u Europskom parlamentu nisu ništa čuli. Pitanje je i znaju li, primjerice, glasači HDZ-ove koalicije da time ujedno podržavaju Jean-Claudea Junckera za budućeg predsjednika Europske komisije, odnosno da oni koji će na toj listi glasati za Ružu Tomašić to definitivno ne čine. Žele li hrvatski glasači koji će podržati listu Kukuriku koalicije da predsjednik EK bude Schulz ili ipak Verhofstadt, s obzirom da je SDP član europskih Socijalista i demokrata (S&D) a HNS liberalne frakcije ALDE?

Sinoćnja TV debata petero kandidata nije ponudila odgovore na ključne probleme europske politike. Naročito se deficitarnom pokazala politička vizija ključnih igrača, napose onih koji su zazivanjem otvaranja radnih mjesta osiguravali svoje, bilo u Europskom parlamentu, bilo Komisiji.