Kad su 18. studenog 1991. godine Vukovarci izašli iz svojih skloništa i, u tišini, praćeni do zuba naoružanim pripadnicima tzv. JNA i srpskih paravojnih postrojbi koji su okupirali Vukovar, u tužnoj koloni krenuli u progonstvo, gotovo nisu mogli prepoznati svoj grad. Danas, 20 godina kasnije, ulicama obnovljenoga grada proći će nepregledna Kolona sjećanja, doslovno još jedan cijeli Vukovar, jer je najavljen dolazak najmanje 30.000 hodočasnika
Razaran stotinama tisuća projektila punih 87 dana, Vukovar je 18. studenog osvanuo kao velika ruševina, kuće i stanovi još su gorjeli, a po ulicama su ležali posmrtni ostaci ubijenih i poginulih Vukovaraca.
Od ostataka jednog grada bila je očišćena tek uska stazica od bolnice preko središta grada i trga Slavije, ranjenog Vodotornja do Mitnice i Novog groblja. Tom su stazom, praćene okupatorima, prošle tisuće Vukovaraca koje su prognane iz svojih domova
Slika je to koja je uz sve druge slike tromjesečnog razaranja Vukovara, granatiranja kulturnih i povijesnih spomenika, tvornica i domova, ubojstava, patnji ranjenika u vukovarskoj bolnici, ostala u sjećanju cijele Hrvatske, Europe, ali i svijeta.
‘Jesenski dani uvijek me podsjete na najteži listopad i studeni koje sam doživjela u svom životu. Nevjerojatno je što nam se sve dogodilo. To su zaista bile teške i stresne situacije, pa se često sjetim kako je izgledao srušeni grad i zgarišta naših života, ali vrijeme čini svoje’, prisjeća se Vesna Bosanac, ratna i aktualna ravnateljica vukovarske bolnice.
Bitka za Vukovar počela je 25. kolovoza jer se taj datum smatra početkom opsade Vukovara. U iduća tri mjeseca strašna je agresija, po podacima vukovarske bolnice, odnijela 1.624 života, dok je 1.219 osoba ranjeno. Neslužbeno se govori o više od 3.000 poginulih ili ubijenih, najmanje 2.500 ranjenih, dok je više od 7.000 branitelja i civila odvedeno u srbijanske logore.
I danas je na popisu zatočenih i nestalih osoba iz Domovinskog rata još 306 hrvatskih branitelja i civila s vukovarskog područja, među njima i 60-ak od ukupno 260 ranjenika i civila mučki ubijenih na Ovčari.
Procjenjuje se da su tzv. JNA i njihovi pomagači na Vukovar - sa zemlje, iz zraka i brodova na Dunavu - ispalili više od 6,5 milijuna projektila. Srušene su ili teško stradale 8.272 obiteljske kuće, uništeno je ili oštećeno 5.580 stanova.
Opkoljeni Vukovar branilo je više od 1.800 pripadnika Zbora narodne garde i policije te dragovoljaca HOS-a, ustrojenih u 204. vukovarsku brigadu HV-a. Među njima je bilo 400 žena i 93 maloljetna branitelja.
Iz Vukovara je prognano 22.156 Hrvata i nesrpskog stanovništva koji su utočište našli u više od 500 mjesta diljem Hrvatske. Izravna ratna šteta procijenjena je na 10 milijardi kuna
‘Iako je Vukovar od povratka, dakle posljednjih 14 godina, puno napredovao, to je ipak daleko od onoga što smo imali prije rata, pa smo s pravom nezadovoljni. Ne očekuje valjda netko od nas da zaboravimo kako je bogat ovaj kraj bio? Vukovarcima još nije isplaćena ratna šteta’, upozorava Dragutin Glasnović iz Zajednice povratnika Hrvatske.
Suhi statistički podaci ne mogu pokazati svu patnju, muke i stradanja koje su pretrpjeli branitelji i civili u Vukovar u jesen ‘91, no upozoravaju kako se ništa ne smije i ne treba zaboraviti. ‘Bitka za Vukovar nije završena - želimo grad kakav smo imali’, poručuje Glasnović.
Slično misle i drugi Vukovarci, iako 20 godina poslije ponovno ne mogu prepoznati svoj grad. Sad je sve drukčije. Vukovar je jedno veliko gradilište, ovoga puta u infrastrukturnom smislu. Obnova kuća i stanova gotovo je završila, no posla još ima.
Za obnovu 9.309 stambenih jedinica, odnosno 4.958 obiteljskih kuća i 4.351 stan, država je izdvojila blizu dvije milijarde kuna. ‘Obnova je mogla biti završena puno ranije, pa nismo u potpunosti zadovoljni. No sad su nam bitni gospodarski oporavak i povratak povjerenja među građanima’, okreće novu vukovarsku stranicu prvi čovjek grada, Željko Sabo
I dalje tvrdi da mu građani dolaze s dva ključna problema - traže posao ili rješavanje stambenih problema. Ipak se ne slaže da je Vukovar odmah iza Pule kad su životni troškovi u pitanju.
‘Nismo skuplji od drugih ni cijenom vode, ni grijanja, ni bilo kojim drugim energentom. Sve je skupo kad nema novaca, ali znam da Vukovar nije skuplji od, primjerice, Osijeka ili Vinkovaca’, upozorava Sabo.
Ni vukovarsko-srijemski župan Božo Galić ne vjeruje sindikalnim izračunima tzv. potrošačke košarice, pa je svojim djelatnicima dao zadatak provjeriti visinu životnih troškova u Vukovaru. ‘Volio bih kad bi netko malo kvalitetnije analizirao te podatke. U redu je kad nam netko pomaže, ali ne volim kad nas netko sažalijeva jer za to nema potrebe, tako nam odmažu’, kaže Galić.
Doduše, plaće su u Vukovaru niske jer ono malo radnika, trgovci ili konobari npr. rade za manje od 2.500 kuna, česte su obitelji u kojima radi tek jedna osoba, a na Zavodu za zapošljavanje trenutačno je 2.290 radno sposobnih. U Vukovaru živi 28.016 stanovnika.
Poboljšanje životnih uvjeta za svoje sugrađane vodeći ljudi Vukovara vide u novim investicijama, ali i zadržavanju nekih proizvodnih grana, poput proizvodnje obuće ili prehrambeno-prerađivačke industrije, pa i razvoja turizma.
Raduje velik broj djece, a procjenjuje se da ih je najmanje 4.000, činjenica da se svakog dana rađa po jedan novi Vukovarac te da se godišnje vjenča najmanje 170 parova. ‘Najvažnije je što je Vukovar zadržao svoju dušu i sjećanje na povijest. Važno je i očuvanje digniteta, ali i izgradnja ljepšeg Vukovara na njegovim ratnim ruševinama’, slikovita je Vesna Bosanac.
Gradonačelnik Sabo vjeruje u ‘hrabre ljude’, ukazujući pritom da ne misli samo na one koji su 1991. stali u obranu grada, dali život za Vukovar i Hrvatsku, bili zarobljeni ili prognani, ali i vratili se u svoj grad i obnovili ga. ‘Siguran sam da hrabri ljudi i danas žive u Vukovaru i bit će dio njegove budućnosti’, kaže Sabo.
Upravo će dio hrabrih ljudi, onih koji su Vukovar branili u jesen 1991, predvoditi Kolonu sjećanja, najveću do sada. Uz njih će biti i suborci iz cijele Hrvatske i inozemstva, potom obitelji poginulih i nestalih, ali i svi oni koji su nekad bili prognanici, a nekoliko godina kasnije povratnici.
Kolonu sjećanja na 20. obljetnicu sloma obrane Vukovara činit će i svi oni vukovarski prijatelji koji hrvatski grad heroj nisu zaboravili ni 1991 ni kasnije i koji će biti uvijek uz njega i njegove žitelje.
938 bijelih križeva na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata podsjetit će Kolonu sjećanja na kraju vukovarskoga križnog puta, na kojem će biti odana počast svim poginulima u obrani Vukovara, na sve one hrabre ljude koji su prije 20 godina branili i obranili svoj grad, ali i Hrvatsku.