Gromoglasno prozvan da šuti o vlastitoj ulozi u skandalu i svađi oko vlasničkih prava nad nekadašnjim benediktinskim samostanom u župi Dajla u Porečko-pulskoj biskupiji, zbog čega se tamošnjeg biskupa Ivana Milovana

kuje u zvijezde, papu Benedikta XVI. već naziva agresorom na suvereni teritorij Republike Hrvatske, a kardinala Josipa Bozanića izdajnikom nacionalnih i hrvatskih crkvenih interesa, suradnikom talijanskih iredentista jer se kao član posebne papine komisije stavio na stranu talijanskih benediktinaca, a protiv interesa partikularne istarske crkve i samoga kolege u hrvatskom episkopatu, zagrebački nadbiskup danas je progovorio prilično žestoko te je naredio službenicima svojega Tiskovnoga ureda da što prije i na što veći broj adresa pošalju predmetnu propovijed održanu na otočiću Visovcu. Žurilo se toliko da se nije čekalo ni posredovanje katoličkih medija to jest ni službena reakcija Informativne katoličke agencije.

Kardinal Bozanić je danas progovorio na franjevačkom otočiću Visovcu na svetkovini Gospe od Anđela, kamo ga je pozvao visovački gvardijan fra Mate Gverić (tamo, naime, splitski franjevci imaju svoj novicijat), ali i uz svesrdnu potporu mons. Ante Ivasa, biskupa šibenskog, da predvodi slavlje Gospe od Anđela, vrlo važno u franjevačkim redovima i zajednicama, muškima i ženskima.

Bozanić je želio iskoristiti štovanje što ga franjevci diljem svijeta, po uzoru na svetoga Franju Asiškoga, iskazuju svetoj Mariji Anđeoskoj jer upravo crkva Gospe od Anđela ili svete Marije Anđeoske, u dolini podno Asiza, ima posebno značenje za sve franjevačke zajednice te ju se naziva majkom svih franjevačkih crkava.

To je danas jedna od većih crkava u katoličkom svijetu, koja poput škrinje u svojoj nutrini čuva neprocjenjivo blago, crkvicu koju je sveti Franjo vlastitim rukama obnavljao. U toj se crkvici zbio presudni događaj koji će promijeniti i usmjeriti njegov život. U veljači 1208. godine, na blagdan sv. Mateja, Franjo je sudjelovao na misi. Posebno ga se dojmio odlomak iz 10. poglavlja Matejevog evanđelja u kojem Isus poručuje svojim učenicima (a čime je kardinal Bozanić počeo sipati 'poruke među redovima'): 'Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje!' (Mt 10,9-10). Životopisci kažu da je, čuvši te riječi, uskliknuo: 'To je ono što tražim, to je ono što svim srcem želim!'

Kardinal je pozvao sve grešnike da se pokaju i ispovjede. Naime, sveti Franjo se pobrinuo da upravo na današnji blagdan u toj crkvici, a potom se to proširilo na sve franjevačke crkve i na sve župne crkve, vjernici mogu primiti potpuni oprost od kazni za grijehe. 'Sve vas želim poslati u raj', tim je riječima sveti Franjo vjernicima okupljenim u Porcijunkuli, 2. kolovoza 1216. godine, objavio da je od pape Honorija III. izmolio potpuni oprost za sve koji posjete tu crkvicu, ispovjede se i pokaju.

Otada pa do danas, svi koji od podneva 1. kolovoza do pola noći 2. kolovoza pohode neku franjevačku ili župnu crkvu, ispovjede se te sudjeluju na misi i pričeste se, izmole 'Vjerovanje', 'Oče naš' i molitvu po nakani Svetoga Oca, mogu za sebe i svoje pokojne dobiti potpuni oprost. 'Pozivam vas i potičem, braćo i sestre, da iskoristite tu mogućnost koju nam Crkva upravo danas nudi, i neka to svima nama, kao nekoć svetome Franji, bude poticaj na obraćenje i povratak k Bogu. Svatko je od nas grešan i potreban Božjega milosrđa i praštanja', istaklnuo je Bozanić u poruci koja je očito stigla do uši onih na koje je on danas posebno mislio.

Posvetivši veći dio propovijedi papi Benediktu XVI. te činjenici da je, kako reče Bozanić, za papu 'Hrvatska ljubljena, plemenita zemlja, vrijedna zagrljaja, blagoslovljena naviještanjem Evanđelja', Bozanić je govorio o 'zaprepaštenju' onih koji su gledali kako se blati samoga papu i kako se pokušava narušiti papin srdačan odnos prema Hrvatskoj. Zatim je pozvao u pomoć blaženog Alojzija Stepinca prisjetivši se njegovih riječi: 'Jedno od najvećih zala našega vremena jest osrednjost u pitanjima vjere. Nemojmo si umišljati… Ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda se to mora očitovati na svim područjima našega života' (Homilija na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1943), u smislu da ima kod nas nevaljalih katolika i oni kojih ne vole papu i crkvu.

U ključnom dijelu poruke Bozanić kaže: 'Svjedoci smo, nažalost, da sve veliko u Hrvatskoj nailazi na obescjenjivanje. Sjećamo se što se govorilo mjesecima prije Papinog pohoda i čujemo što se govori ovih dana. Slušamo razna tumačenja, bezobzirne i uvredljive primjedbe na račun Svetog Oca i njegove službe, koje bi u svakoj uljuđenoj zemlji morale naići na negodovanje. Neki to čine iz neznanja i nepoznavanja stvari, a neki pak iz mržnje i drugih nečasnih ciljeva, željni stvarati podjele koristeći se politikantstvom, demagogijom i lažima. I to je dio našega crkvenog spomena. Važno je čuvati spomen na plemenitost, ali je važno ne previdjeti ono što je razara i zauzimati se za dobro, nedvojbeno ukazujući na zlo. Naime, osigurati drugima dostojanstvo moguće je samo na vlastitim usvojenim vrijednostima koje su drugi dužni poštovati.'

Kardinal Bozanić ne krije da je i osobno uvrijeđen i omalovažavan, pa dodaje: 'Žalosno se suočiti s istinom da je u Hrvatskoj gotovo postalo pravilo da se neke može vrijeđati, bez ikakvih društvenih i inih posljedica. Mi prihvaćamo i takav križ, jer će istina doći na svjetlo dana. Kao crkvi nam je biti i ostati znakom Krista, a to znači osporavanim znakom. Sveti Otac nam svojom službom i porukama očituje ljepotu i zahtjevnost toga znaka.'