Zamislimo neki svjetski samit državnih čelnika krajem 90-ih ili početkom prvog desetljeća ovog tisućljeća. Da su se prilikom protokolarnog domjenka u jedan kružok skupili Moshe Katsav, Jacques Chirac, Leonid Kučma, Alberto Fujimori i, recimo, tadašnji predstojnik Tuđmanovog ureda Ivo Sanader - koliko bi tu bilo pompe, snishodljivosti i strahopoštovanja pred preuvaženim društvom...
Desetak-petnaestak godina kasnije, sva petorica uvaženih mogla bi se dugoročno naći iza rešetaka, zbog zločina, odnosno prijestupa koji su po svojoj prirodi vrlo različiti.
Zbog višestrukih silovanja, zlostavljanja na poslu i niza prekršaja u pokušaju zataškavanja skandala, prije tjedan dana osuđen je donedavni izraelski predsjednik Moshe Katsav (2000-2007). On tek treba početi služiti svoju sedmogodišnju robiju od 8. svibnja. Žrtve izraelskog predsjednika bile su radnice u predsjedničkom uredu; njihov je identitet skriven od javnosti.
Tko je odrubio glavu Georgiju Gongadzeu?
Još je teža ruka pravde za petama bivšem ukrajinskom predsjedniku Leonidu Kučmi. Već deset godina prati ga sjena čudovišnog ubojstva opozicijskog novinara Georgija Gongadzea: otmice, kupanja u kemikalijama i dekapitacije. Zbog tog zločina u zatvoru već sjede trojica policajaca, ali tek je sada službeno optužen i vrhovni šef ondašnjeg ukrajinskog režima. Kučmu se smatra jednim od pokrovitelja krimogenog oligarhijskog sustava u postkomunističkoj Ukrajini, pa bi njegovo zatvaranje moglo pokrenuti koloplet frakcijskih borbi među tamošnjim političkim elitama.
Već sada ispada da u Ukrajini može jujuškati od sreće političar koji nakon silaska s vlasti ne završi u ćuzi. Kučmin premijer Pavlo Lazarenko, svojedobno 'osmi najkorumpiraniji političar novije povijesti' (Transparency International), već služi osmogodišnju robiju u San Franciscu. Recentna pak premijerka Julija Timošenko odnedavno ne smije napuštati Kijev zbog kaznenog procesa u kojem se istražuje njeno upravljanje državnim budžetom.
Istočna Europa poznati je rasadnik korumpiranih državnika i poglavara financijskih hobotnica, pa bi u ovdašnjim zatvorima moglo završiti još mnogo velikaša koji su se 'snašli u životu' tranzicijskih 90-ih. Dok Hrvatska čeka povratak bivšeg premijera Ive Sanadera iz Austrije u lisicama, Makedonija već ima jednog sličnog u zatvoru. Vlado Bučkovski služi tri i pol godine zbog pronevjere dva milijuna eura budžetskog novca jer je početkom prošle dekade kupovao nefunkcionalne dijelove za makedonske tenkove.
Optužbe za 'barbu Jacquea' zbog fiktivnih sinekura u Parizu
Ako se vratimo na početak teksta i ono društvo s imaginarnog međunarodnog samita, jedini koji već služi kaznu – i to vjerojatno doživotnu – bivši je predsjednik Perua Alberto Fujimori. Pad kontroverznog reformatora počeo je korupcijskim skandalima i optužbama za kršenje ljudskih prava, ali doživotnu robiju donijela mu je odgovornost za zločine eskadrona smrti Grupo Colina, koji su 90-ih ratovali s ljevičarskim gerilama poput Tupac Amarua.
Ponajveće šanse da izbjegne zatvor ima 78-godišnji Jacques Chirac, u francuskoj javnosti cijenjeni ostarjeli državnik koji je 2003. odbio sudjelovati u američkoj invaziji na Irak. Državni tužitelji uporno ga pokušavaju privesti na optuženičku stolicu zbog mutnih poslova iz vremena kada je bio gradonačelnik Pariza (1977-95). Trenutno mu se sudi da je političkim kompanjonima sredio 28 nepostojećih radnih mjesta u gradskoj službi.
Iz ovih primjera vidi se da politika nije baš tako isplativ biznis za lopove i gramzivce. Ni političke elite nisu imune na smjenu generacija, a onda im znaju stizati računi na naplatu i ispadati kosturi iz ormara. Europski zatvori zapravo su prilično puni bivših ministara, u što se odnedavno uvjeravaju i 'neprikosnovene' hrvatske elite. A tko zna kakvo bi tek čišćenje za koju godinu moglo pasti preko Jadrana, kad počne kliziti Silvio Berlusconi...