Za početak, tko su uopće hipsteri? Lako ih je prepoznati, no koja je njihova filozofija?

Ne zanimaju ih masovna produkcija i popularni trendovi, iako su već neko vrijeme gotovo pa mainstream. Cijene slobodno razmišljanje, prije svega kreativnost, slušaju bendove koji će tek postati poznati, ljubitelji su stvari koje su nekom drugom krama. Briju na ekologiju, protive se izrabljivačkom kapitalizmu.

I kakve veze sada katolici imaju s tim? 

Ako se pita Tommyja Tighea, velike.

Čovjek je sastavio ‘Priručnik za katoličke hipstere’, knjigu koja će biti objavljena za desetak dana. Riječ je o skupu eseja i tekstova skupine autora koji iz prašine izvlače vintage svece, molitve i napjeve, a u isto vrijeme, uz dozu humora, objašnjavaju kako u ovakvom svijetu prakticirati svoju vjeru.

Naslovnicu knjige krasi fotografija pape Ivana Pavla II s crnim sunčanim naočalama i beretkom na glavi. Upravo on možda najbolje utjelovljuje katoličkog hipstera: bio je konzervativni papa, a u isto vrijeme neformalan i otvoren. Bavio se glumom, planinario, skijao, a svojim putovanjima od svijeta je napravio globalno selo, dok su se njegovi prethodnici držali vatikanske hladovine.

Na tim putovanjima Papa bi često znao zaplesati, stavljati na glavu pokrivala lokalnog stanovništva ili se spontano upustiti u razgovore s djecom uzrokujući glavobolju vojsci svojih stručnjaka za protokol.

Amerikanizirana vjera vraća se korijenima

Savjete iz priručnika potrebno je sagledati u kontekstu prakticiranja vjere na sjevernoameričkom kontinentu, na kojem se događaju pojednostavljenje i modernizacija što se očituju u polaganom zaboravljanju tradicionalnog. Novi kontinent daleko je od starih i prašnjavih misala stare Europe. Pa opet, očito postoji kritična masa vjernika koji se imaju potrebu vratiti onom starom, prašnjavom. Onom što je vintage.

Što bi to značilo u hrvatskom kontekstu?

Cinici bi rekli da je katolička vjera kod nas sve samo ne hipsteraj jer je, s obzirom na to da se katolicima izjašnjava većina ljudi, zapravo mainstream. No tu nije riječ o formalnoj vjeri, onakvoj kakvom je vide oni što do nje drže samo oko velikih blagdana. Praktičnih vjernika daleko je manje nego onih koji pune statističke stupce. U tom smislu živjeti vjeru nije dominantan kulturni ni društveni pravac. Nije kul te možete naići na podsmijeh, osude i dobiti razne, ne pretjerano privlačne epitete.

Skupina koja ide kontra struje, stara 2000 godina

Tighe kaže da su hipsteri kontrakulturni. Taj epitet stoji i u svakoj definiciji hipstera. ‘No što ako vam kažem da postoji mnogo veća skupina ljudi koja ide protiv prevladavajuće struje, a postoji dvije tisuće godina?’, kaže.

Otkrijte stoga, poručuje čitateljima, što je to tako super u nošenju škapulara, primjeni Papine enciklike ‘Laudato si' na lokalnoj tržnici organskog povrća, misi na latinskom ili moljenju Časoslova, zaboravljenoj katoličkoj praksi, svakog dana.

Koji je svetac zaštitnik katoličkih hipstera?

I katolici mogu nositi hipsterske brade, a isfurao ih je Isus. ‘Brade su tako biblijske!’, piše u priručniku. ‘Na prikazima posljednje večere Isus i apostoli imaju brade. Svi od reda, osim apostola Ivana, koji je tada još bio tinejdžer’, stoji u priručniku koji, iako je začinjen humorom, ima ozbiljne poruke.

Savjeti za katoličke hipstere

• Nosite bradu. I Isus ju je nosio. Apostoli također. 
• Kupujte ekološko, potičite lokalne proizvođače voća i povrća te kupujte direktno od proizvođača. Takav način trgovine vraća čovjeka u fokus. 
• Odbacite laganu literaturu. Latite se 'Braće Karamazov'. 
• Hodočastite, po mogućnosti pješice. 
• Otkrijte zaboravljene svece. 
• Čitajte Papine enciklike, molite zaboravljene molitve i pjevajte stare hvalospjeve. 
• Misa na latinskom? Može! 
• Nosite škapular.
• Lagani put nije nužno i bolji.

Čitatelji mogu otkriti i koji je svetac zaštitnik katoličkih hipstera. ‘Nema se smisla prepirati. To je sveti Franjo Asiški. Probajte se sjetiti bilo kojeg sveca koji je tako kul i fora, no sve će se svesti na Franju. Ako bacite oko na njegov život, vidjet ćete da je sve radio na teži način. Opredijelio se za ekstremno siromaštvo iako je bio sin bogatog trgovca, družio se s gubavcima i molio za stigme', navodi američki bloger.

Autor sugerira to da vjera koju katolici prakticiraju ne donosi lagan i lagodan život. ‘Kao katolički hipsteri, znamo da jeftina vjera tjera ljude od Boga’, piše.

‘Zašto onda čitate 'Alkemičara' kad vam 'Braća Karamazov' sakupljaju prašinu na polici?! Katolički hipsteri uče Angelus, mrmljaju stare molitve i napjeve, gledaju religijske filmove, uzimaju za uzor kartuzijance, najstroži katolički red...’, piše u priručniku. Katolički hipsteri odbacuju lagane molitve, jednostavne, jeftine odgovore i idu težim putem.

Autor predlaže i aktivnost na otvorenom. Nađite tako najbliže hodočasničko svetište. Zaboravite na automobil, krenite pješice. Spakirajte ruksak s molitvenikom, nečim za jelo i uzmite dodatan novac koji možete podijeliti onima kojima je potreban. Izgubite se, pitajte stranca za put. Možda ćete biti blatnjavi, doživjeti neugodnosti. Kada napokon dođete u svetište i počnete s molitvom, otkrit ćete smisao drevnih hodočasnika koji su prevaljivali stotine i stotine kilometara: shvatit ćete da ste se cijelo vrijeme molili.