Film Koko i duhovi  pogledalo je oko 70 tisuća ljudi, a od trenutka kada je krenuo u kinodistribuciju, redovito obara rekorde. No ono po čemu se izdvojio od ostalih filmova jest i novinarska projekcija organizirana za djecu novinare, odnosne članove školskih novinarskih sekcija. Mali su novinari dočekani kao pravi – dobili su press iskaznice i na kraju filma su mogli razgovarati s redateljem, Danielom Kušanom i glumcima iz filma.

No, to nije bilo sve. Kao pravi novinari, dobili su zadatak napisati recenziju ili izvještaj o filmu za školske novine! U žiriju koji je ocjenjivao njihove radove bili su Milena Zajović, urednica i novinarka, Bruno Kragić, predsjednik Hrvatskog društva filmskih kritičara i ja. Najbolji radovi su nagrađeni prigodnim poklonima, a najbolji od svih – koji je napisala Doris Jakulj – objavljujemo u na ovim stranicama.

Koko na internetu
Službene stranice
Facebook
Twitter

KOKO I DUHOVI

Piše: Doris Jakulj

Duhovi su neobična pojava, ovaj put uhvaćena kamerom i prebačena na filmsko platno. Ekranizacija knjige 'Koko i duhovi' Ivana Kušana dočekana je sveopćim oduševljenjem publike. Ovo je jedna od rijetkih prilika za pogledati hrvatski film za mlade.

Film 'Koko i duhovi' zanimljiva je i napeta priča o dječaku Koku (Antonio Parač). Nakon njegove avanture na Zelenom Vrhu, Koko se seli u grad Zagreb, u bivši stan starog Vinceka koji je, navodno, nakon svoje smrti postao duh. Koko se sa sestrom Maricom (Nina Mileta), prijateljima Zlatkom (Kristian Bonačić) i Božom (Ivan Maltarić), te neprijateljem Mikijem (Filip Mayer) upušta u opasnu i nepredvidivu novu avanturu u kojoj nisu svi uvijek bili sigurni da će se sve dobro svršiti.

'Koko i duhovi' jedan je od rijetkih hrvatskih dječjih filmova u posljednjih 20 godina. Vrijeme radnje u davnim je osamdesetima. Većina gledatelja kojima je namjeren film se još tada nije ni rodila, pa će im možda stil odijevanja i staromodne frizure biti neobične. Zanemarivši taj dio, filmska radnja je i dalje zanimljiva djeci, ali i odraslima koji su imali priliku vratiti se u godine svoje mladosti. Zanimljivi i vrlo uspješni vizualni i auditivni efekti mogli bi dobro uplašiti mlađu publiku, pa je film dobro preporučiti uz napomenu 'Samo za starije od šest godina'. Manja je zamjerka možda prikaz podzemnih tunela koje je otkrio Zlatko, još uvijek dječak, ali to je zapravo još jedan dio koji pojačava mističnost i napetost teme.

Vrlo je uvjerljiv prikaz roditelja koji vrše pritisak na djecu. Izgleda da se neke stvari nikad ne mijenjaju. U filmu je to Miki sa svojim ocem: otac je prenapadan i zahtjevan, a Miki odgojen da bez prigovora sluša oca. Ta situacija je danas sve češća u sve većem broju obitelji, što je poražavajuća informacija. Simpatičan je prikaz ljubimca: psa Cara. Car najviše vremena provodi s Maricom koja ga pokušava naučiti trikove. Psu baš i ne ide, ali kad treba priskočiti Marici u pomoć, pravi je pas za to. Nanjušio je put kojim je prošla i spasio je, te pokazao da je pas uistinu čovjekov najbolji prijatelj.

Kvalitetu filma podižu kvalitetni i ambiciozni mladi glumci. Svi su oni izrazito kvalitetno i uvjerljivo odigrali svoje uloge, unatoč vidljivoj početničkoj tremi u prvim minutama filma. Redatelj je potvrdio njihovu izvrsnost te rekao da s njima nije bilo teže raditi nego s odraslim glumcima.

Nakon mjesec i pol snimanja, s nekim scenama koje je prilično teško snimiti i tko zna koliko još sati montiranja, svima se sviđa završni proizvod. S dobivenih šest nagrada na Pula film festivalu, među kojima ja nagrada i publike Zlatna vrata Pule, 'Koko i duhovi' 6. listopada dolaze u kina, a tada će i šira publika imati mogućnost uvjeriti se u kvalitetu Koka i njegovih duhova.