Autor bloga potpisan je s 'L.O.' (za The Economist je ranije pisao analitičar Luka Orešković). Sadržaj bloga prenosimo u cijelosti:

'Na prvi pogled, Hrvatska i Finska dijele vrlo mnogo zajedničkih obilježja', rekao je prije nekoliko tjedana Esko Aho, bivši premijer Finske, tijekom posjeta Zagrebu. Aho je u Hrvatsku došao govoriti o reformama koje je proveo u godinama kada je bio na vlasti. Malobrojna publika slušala ga je u nadi da finsko iskustvo može ponuditi neke odgovore na probleme koje s dugotrajnom recesijom ima Hrvatska.

Osim broja stanovnika, čini se da Finska i Hrvatska dijele i druge sličnosti, ako se usporedi finska kriza iz ranih 90-ih s trenutačnom recesijom u Hrvatskoj. Izvoz iz Hrvatske pao je 2009. za 25 posto, što je djelomično rezultat opće recesije u Europskoj uniji, baš kao što je finski izvoz kliznuo za četvrtinu nakon raspada Sovjetskog Saveza. U oba slučaja pad izvoza ne bi bio tako težak da su promatrane države inače bile ekonomski stabilne.

Nekretninski balon odigrao je važnu ulogu tada u finskom, a kasnije i u hrvatskom ekonomskom rastu prije krize, kao i u padu koji je slijedio. Velika i skupa birokracija u objema zemljama, breme visokih poreza, restriktivna monetarna politika i pad povjerenja potrošača doveli su do visoke nezaposlenosti i pada BDP-a. Od sedam posto, nezaposlenost u Hrvatskoj narasla je na skoro 20 posto, a BDP u 2009. potonuo je za 6,9 posto. U Finskoj je između 1991. i 1994. nezaposlenost porasla sa 2,1 na 19 posto, a BDP pao za 13 posto.

Finska je iz krize izašla 1995., a izvoz joj je porastao do trećine cijelog BDP-a danas. Hrvatska, pak, ekonomija ove godine nastavlja tonuti. Dok se Finska borila za oporavak sveobuhvatnom poreznom reformom, dubokim rezovima u federalnoj i lokalnoj potrošnji, kao i na izvoz usmjerenoj devalvaciji valute, hrvatska je vlada odugovlačila sa strukturnim reformama.

Najbolji primjer dijametralne suprotnosti hrvatskog i finskog rješenja jest porezna reforma. Ciljajući na poticanje i potrošnje i razvoj privatnog sektora, Finska je smanjila poreze zadržavajući prihode od njih tako što su digli porez na prihode poduzeća.

Stopa poreza na osobni dohodak smanjena je sa 51 na 39 posto, a poreza na dobit poduzeća sa 33 na 19. Hrvatska politička analitičarka Jelena Lovrić ovako je sumirala finske porezne rezove u nedavnoj novinskoj kolumni: Finska je doslovce prepolovila svoje visoke poreze povećavši istovremeno budžetske prihode za nevjerojatnih 350 posto (do 2000. godine, op.) a prihodi od poreza na dobit poduzeća u 2000. godini bili su sedam puta viši nego u 1994. godini.

Za to vrijeme u Hrvatskoj je osobna potrošnja bila u slobodnom padu četiri zadnje godine, izuzev mjesec-dva tijekom turističke sezone. Lani je PDV dignut sa 23 na 25 posto, a porez na dohodak treći je najviši u svijetu iza Belgije i Grčke. Porez na dobit poduzeća smanjen je za skromnih dva posto smanjivanjem troškova za zdravstvene doprinose. Gospođa Lovrić tvrdi da je Hrvatska tako 'povećala porezno opterećenje dok se državni prihodi od poreza smanjuju'.

Vlada u Zagrebu nedavno se povukla pred prijetnjom štrajka koju su joj uputili sindikati zaposlenih u državnom sektoru. Usto je pristala na odustajanje od smanjenja plaća u javnom sektoru za tri posto koje je uvedeno u veljači, čim se zabilježi rast BDP-a u tri kvartala zaredom. U analizi koju je napravila kompanija za obavještajnu ekonomiju Bisnode procjenjuje se da su prosječne plaće u državnim tvrtkama za 73 posto više od prosječnih plaća u privatnim.

Mnogi hrvatski ekonomisti zagovaraju deprecijaciju kune kako bi pomogli majušnom izvoznom sektoru, no i centralna banka i političko vodstvo odbacuju tu mogućnost. Izvoz je ključ oporavka manjih država: ako ih ne prati deprecijacija valute, tada porezni sustav mora favorizirati izvoznike.

Finska je također sjajan primjer isplativosti ulaganja u nove sektore ekonomije. Uz značajna ulaganja u ICT i obrazovanje, zemlja je stvorila uvjete za ubrzan razvoj kroz zadnja dva desetljeća. Svjetska banka nedavno je revidirala svoje prognoze za hrvatsku ekonomiju predviđajući da će u 2014. narasti slabih 1,5 posto. No da bi postigla i održala robusniji rast, nužni su politički nepopularni potezi. Tu je lekciju gospodin Aho naučio izgubivši izbore za novi mandat. Ostaje vidjeti posjeduje li aktualno hrvatsko vodstvo potrebnu razinu da odgovori na takav izazov u ovom trenutku.