Zasićene masnoće se više od pola stoljeća ističu kao neprijatelj zdravlja i to je jedna od apsolutnih istina u kojoj se klasična te alternativna medicina slažu. Ipak, postoji li razlika unutar tih masti i koliko nam mogu spasiti organizam? Jurica Savjetuje o svim čudesima zasićenih masnoća kokosovog ulja
Čovjek bi pomislio da je toliko desetljeća svijesti o dobrim i lošim masnoćama donijelo stanovništvu novu razinu svijesti o prehrambenim navikama, a ipak postajemo sve deblji i bolesniji te sve više vremena provodimo pijući lijekove.
Zašto je to tako? Zašto smo jedna od najdebljih nacija na svijetu? Zašto su naši preci bili zdraviji, iako im je osnova prehrane bila upravo u zasićenim masnoćama?
Sjetimo se samo Eskima ili nekih pacifičkih otoka... Njihova tradicionalna prehrana se većim dijelom - kod Inuita cca 50%, kod stanovnika Pacifika cca 30-60% - sastoji od masnoća. Krvožilne bolesti su, bar dok nisu uveli zapadnjački način prehrane, bile doslovce na nuli. Očito se radi o krivo postavljenim temeljima naše prehrane i kako se svakodnevno ponašamo dok u sebe trpamo 'gorivo' od kojeg bi i motor najkvalitetnijeg auta prestao raditi. Moramo raščistiti konfuziju i kontradikcije kada se radi o zasićenim masnoćama, ne samo u vlastitim nego i u glavama zdravstvenih djelatnika. Uostalom, cijeli život se educiramo, kako u poslovnom, tako i u privatnom smislu.
Zasićene masnoće nisu sve stvorene na isti način i upravo zbog toga ih ne probavljamo na isti način. Dok se neke masnoće pojavljuju prirodnim putem, druge stvaramo mi u tvornicama tijekom pripreme namirnica kroz hidrogenizaciju. Ta velika riječ znači da se u biljna ulja i ulja sjemenki tijekom grijanja dodaju atomi vodika (hidrogen) čime se uljima prije svega produžuje rok trajanja. Tim procesom se i nezasićene masnoće pretvaraju u zasićene, još nazvane i trans masti. Da ne biste i sami pali u trans jedući ih, molim vas, izbjegavajte konzumaciju hidrogeniziranih masnoća pod svaku cijenu! Čak i kada se radi o organskim proizvodima – primjerice, hidrogenizirano ulje se može naći u nekim vrstama kikiriki maslaca ili tahinija u našim trgovinama. Ako jedete margarin, čitajte pozadinu pakiranja i pazite na hidrogenizirane masnoće koje ne bi smio sadržavati. Iako sadrži kolesterol, maslac je zdraviji od hidrogeniziranog margarina.
Čudotvorna laurinska kiselina
Ranije sam spomenuo Pacifik: onih 30-60% cjelokupne prehrane se bazira na zasićenoj masnoći nerafiniranog kokosovog ulja. Studije iz 30-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća su pokazale ne samo manjak srčanih bolesti u lokalnoj populaciji, već se tijekom godina pokazalo da ovo ulje potiče zdravlje srca, jača imuno-sustav i zdrav metabolizam, dakle pomaže mršavljenju, njeguje zdravlje i mladost kože, potpomaže pravilnu funkciju štitnjače.
Laurinska kiselina čini 50% masnoća u kokosovom ulju, naše tijelo tu masnu kiselinu pretvara u monolaurin – monoglicerid – koji ima snažno antivirusno, antibakterijsko djelovanje te uništava protozoe (jednostanični organizmi). Monolaurin uništava sve viruse fosfolipidne ovojnice kao što su HIV, herpes, ospice, gripa i sl.
Kokosovo ulje sadrži najviše laurinske kiseline od svih namirnica na svijetu, ali sadrži i kaprilnu kiselinu – masnu kiselinu koja ima antimikrobno djelovanje.
S obzirom da tijelo zasićene masne kiseline (srednjedugog lanca) šalje direktno u jetru te ih koristi za energiju možemo zaključiti da je kokosovo ulje, kao najbogatiji prirodni izvor masnih kiselina odličan i brz izvor energije, što je inače uloga jednostavnih ugljikohidrata. Bitna razlika leži upravo u tim masnoćama jer one neće bitno utjecati na razinu inzulina u krvi. Zato se preporučuje i dijabetičarima. Također, lakše se probavljaju od životinjskih masnoća.
Zbog jakog antioksidativnog djelovanja i dakle otporu pri stvaranju slobodnih radikala, koristi se i u njezi kože koju čini mekanom, podatnom te čvrstom, a ujedno ljušti površinske mrtve stanice. Možemo reći da je odličan saveznik u borbi protiv starenja.
Pazite na boju!
Nerafinirano kokosovo ulje je toliko zdravo da se koristi u prehrambenim formulama za bebe, daje teškim bolesnicima u bolnicama širom svijeta, naročito onima s probavnim smetnjama.
U svakodnevnoj prehrani bi najbolje bilo koristiti tri ulja – kokosovo, svijetlo sezamovo i maslinovo. Dakako, kod sva tri ulja mislim na djevičanska, hladno prešana. Iako, kokosovo je najstabilnije i može izdržati visoke temperature, ipak želite najčišći oblik. Dok se maslinovo ulje zbog slabog podnošenja topline ne bi smjelo koristiti za kuhanje – njime začinite jelo i koristite ga za hladna jela. Na drugom mjestu je svijetlo sezamovo koje dobro podnosi temperature i čini tijelu dobro.
Za kraj, kako prepoznati kvalitetno kokosovo ulje. U svijetu marketinga, lažnih tvrdnji i reklama, bitno je imati dobro oko i prepoznati kvalitetan proizvod. Kokosovo ulje visoke kvalitete će ispod 24 stupnja Celzija postati kruto, dok se na višim temperaturama prelazi u tekuće stanje. Mora biti bijele boje dok je kruto i bezbojno. Ako ima imalo boje, kontaminirano je s plijesni ili dimom tijekom proizvodnje (čak i hladno prešana tijekom izrade prolaze kroz blaže temperature) i takvo nemojte kupiti. Najbolja kokosova ulja nemaju jak miris ili okus – trebala bi imati vrlo blagu aromu i okus kokosa te kao takva neće promijeniti okus jela.
