Toliko ih je, naime, globalno i u svakoj zemlji posebno izbrojala grupa od 38 američkih stručnjaka sa sveučilišta Yale u znanstvenom radu objavljenom u najnovijem broju magazina Nature. Rusija ih ima najviše na svijetu, 641 milijardu, a po glavi stanovnika 4.461, Venezuela 1176, Norveška 2.774, Švedska 3.200, Kanada 8.953, Zambija 1.838, Bugarska 386, SAD 716, Španjolska 245, Ujedinjeno Kraljevstvo 47, Švicarska 135, Kina 102, Indija 28, Crna Gora 948, Slovenija 689, BiH 515, Srbija 232, Libija 4, Kuvajt 0, na Falklandima na svakog od 2.932 stanovnika dolazi 63.835 stabala... I tako redom.

Gotovo polovina stabala raste u tropskim i suptropskim šumama, 610 milijardi u umjerenim područjima, a 740 u tajgama Rusije i Kanade, što je 422 drveta na svakog od sedam milijardi Zemljana. Na iznenađenje samih autora istraživanja, najgušće su šume u tajgama Rusije, Skandinavije i Sjeverne Amerike, a ne u tropima, kao što se mislilo do sada.

Koristeći blagodati najnovije tehnologije, u tom prvom, globalnom prebrojavanju koristile su se inventure šuma diljem globusa, kompjuterski izračuni i 429,775 satelitskih snimki i mjerenja gustoće stabala na različitim mjestima svijeta. Brojka je osam puta veća od dosadašnje procjene od 400 milijardi stabala te nije riječ o više šuma, nego o više stabala u njima. Ipak, to uopće nije razlog slavlju, jer uz dobru vijest ide loša: od buđenja civilizacije do danas čovjek je uništio 46 posto šumskoga fonda i uništava ga sve brže, u prosjeku 15 milijardi stabala godišnje, uglavnom zbog prenamjene zemljišta, korištenja drveta kao sirovine, u požarima, kaže studija. A manje drveća znači više štetnih tvari u okolišu i manje čistog zraka. Gdje padaju stabla, suše su češće. Treba li naglašavati da su šume dom mnogih biljnih i životinjskih vrsta?

'Danas je manje stabala nego u bilo kojem trenutku ljudske civilizacije', tvrdi voditelj istraživanja Thomas Crowther te kaže kako je ova iscrpna baza podataka o njihovu ukupnom broju na planetu presudno važna u boljem razumijevanju kako obnavljanje šuma može pomoći u borbi protiv globalnog zatopljenja. Njegov je tim na istraživanje potaknula UN-ova 'Sadite za planet: kampanja za milijardu stabala', pokrenuta 2006. godine. Kampanjom su organizatori željeli potaknuti pojedince, lokalne zajednice, organizacije, tvrtke i industriju, civilno društvo i vlade u organizirano i postojano godišnje obnavljanje šuma na globalnoj razini, ali nisu imali informacija o tome koliko i gdje bi drveća doista morali posaditi.

I jedno drugo istraživanje objavljeno u 'Proceedings of the National Academy of Sciences' (PNAS), znanstvenom časopisu američke Nacionalne akademije znanosti, potvrđuje da je u posljednjih 2.000 godina čovjek uništio gotovo polovinu ukupne biomase na Zemlji, od čega se deset posto odnosi na zadnjih stotinu godina. Doduše, autori kažu da se trećina ogoljelih površina obnavlja te je stvarni godišnji gubitak 'samo' 10 milijardi stabala.

Zemlja je prošle godine izgubila 18 milijuna hektara šumskih površina veličine dvaju Portugala, najviše nakon 2001.! Svjetski fond za prirodu (WWF) nedavno je upozorio da bi se do 2030. moglo izgubiti šumskih površina pet puta većih od Njemačke. Od 2000. do 2012. svijet je siromašniji za 230 milijuna hektara šuma, što će reći da je svake minute, svakoga dana tijekom 12 godina gubio šumskih površina veličine 50 nogometnih igrališta, izvještava Global Forest Watch (GFW). Ova online platforma tvrdi da su u tih nesretnih 12 godina najviše stabala gubili Rusija, Brazil, Kanada, SAD i Indonezija. Danas najviše šuma strada u vijetnamskoj delti Mekonga i zapadnoj Africi, dok najbrže nestaju one u Kambodži, Sierra Leoneu, Madagaskaru, Urugvaju, Paragvaju i Maleziji, uglavnom zbog uzgoja sirovina za proizvodnju gume i palminog ulja, uzgoja soje i podizanja stočnih farmi.

GFW ili Globalni nadglednik šuma koji snima stanje u cijelom svijetu u gotovo realnom vremenu, osnovan je početkom prošle godine, a osnivači su Institut za svjetske resurse, Google i sedamdesetak partnera.

'Poslovne tvrtke, vlade i lokalne zajednice očajnički traže bolje informacije o stanju šumskoga fonda, a ova platforma omogućuje temeljito mijenjanje načina na koji ljudi i tvrtke upravljaju jednim od najvažnijih resursa. Od sada se loši dečki više ne mogu skrivati u grmlju', objašnjava razloge osnivanja izvršni direktor Instituta za svjetske resurse, Andrew Steer.

GFW zacijelo će pomoći u borbi s požarima, a kako oni gutaju okoliš, ljetos su na najgori mogući način osjetili stanovnici Pelješca, gdje je uz maslinike i vinograde bilo opožareno 800 hektara borove šume, makije i niskog raslinja. Požar na području Plominske gore progutao je više od 600 hektara bjelogorične šume, trave i niskog raslinja, na Korčuli je spaljeno petstotinjak hektara šume, požar je na Hvaru zahvatio 300 hektara makije...

Ove je godine u divljim požarima u SAD izgorjelo 3,240,000 hektara šuma, više od površine cijele savezne države Maryland. Početkom rujna gorjelo je u Kaliforniji, Oregonu, Idahou i Montani, samo je u Washingtonu bilo zahvaćeno više od 40,000 hektara. Plamenoj katastrofi posebno je doprinijela hladna Aljaska s više od zastrašujućih dva milijuna spaljenih hektara. U plamenim jezicima dnevno je nestajalo 120.000 hektara šuma, uglavnom smreke. Tomu još treba dodati dvostruko više spaljenih površina u susjednoj Kanadi, što bi moglo – strahuju stručnjaci – pridonijeti ugrijavanju permafrosta (tlo na nula Celzijevih stupnjeva ili niže, u razdoblju od dvije ili više godina, op.p.), te klimatske promjene na globalnoj razini učiniti još gorima nego što su sada. Aljaska je u svibnju bilježila najviše temperature u zadnjih 91 godinu, a ova je godina pokazala koliko klimatske promjene utječu na požare, jer su u lipnju samo u jednom vikendu 152 požara uzrokovale munje, a ne ljudska nepažnja.

Sve u svemu, '2015. nas prisiljava da mislimo o tome kako divlji požari mijenjaju šume s globalnim posljedicama', komentira The Washington Post.

Treba li uopće spominjati koliko je život ugodniji, zdraviji i ljepši u sjeni razlistalih, bogatih, mirisnih krošnji? Istraživači sa Sveučilišta u Chicagu, predvođeni psihologom Omidom Kardanom, to su dokazivali na primjeru grada Toronta i njegovih 530.000 stabala na javnim površinama, te došli do zanimljivog, ali za naše prilike neočekivanog zaključka: činjenica da bi nakon preseljenja u ulicu ili gradski blok dobili 10 stabala više nego na staroj adresi, imala je na ispitanike sličan učinak na osobnu percepciju zdravlja kao da bi dobili 10.000 dolara godišnje povišice plaće.

Možda je teško povjerovati, ali u svakom slučaju autori studije o globalnom šumskom fondu poručuju da 422 stabla po stanovniku nisu dovoljna za zdrav život našeg planeta.