Nekima se možda neće učiniti kao prevažno otkriće, no većinu će vjerojatno ipak razveseliti činjenica da su znanstvenici konačno našli odgovor na pitanje koje ljudski rod intrigira već mnoga stoljeća – zašto zglobovi prstiju pucaju kada ih potežemo; štoviše našli su i snimili jasne dokaze za svoje objašnjenje
Ova pojava nije jako dugo u fokusu znanosti. Među prvima spominje je njemački liječnik Nordheim Y. Eine koji je 1938. pokazao da će zglobovi većine zdravih ljudi pucati kada se razvlače.
O problemu i njegovu teorijskom rješenju već smo pisali na tportalu, međutim kanadski su znanstvenici u srijedu objavili da su konačno dobili potvrdu teorije uz pomoć videozapisa napravljenog magnetskom rezonancijom (MRI).
Voditelj istraživanja Greg Kawchuk, profesor rehabilitacijske medicine na University of Alberta u Edmontonu kaže da ga je na studiju potaknuo jedan lokalni kiropraktičar koji mu je došao s nekim novim osebujnim tumačenjem fenomena koji mnogim ljudima pruža ugodu i predstavlja slatku naviku.
Jednu od prvih studija pucanja zglobova napravili su 1947. liječnici bolnice St Thomas’s Hospital u Londonu. Oni su oko prstiju dobrovoljaca zavezali trake i potom ih povlačili i snimali rendgenom. Pokazalo se da je za pucanje u prosjeku potrebna sila od oko sedam kilograma te da se u tom trenutku prsti produže za oko pola centimetra.
Liječnici su zaključili da se karakterističan zvuk čuje u trenutku kada dođe do iznenadnog razvlačenja prstiju tijekom kojeg naglo pada tlak u sinovijalnoj tekućini između zglobova i stvaranja mjehura ispunjenog parama. Kada jednom pukne, prstu obično treba 20-ak minuta mirovanja da bi ponovno mogao pucati.
Ova ideja zadržala se pune 24 godine. No 1971. skupina znanstvenika s Leeds Universityja dala je malo drugačije tumačenje prema kojem zvuk pucanja ne nastaje zbog stvaranja mjehura u tekućini, nego zbog njegova naglog urušavanja, odnosno nestajanja.
U svojem članku, objavljenom u časopisu Plos One, Kawchuk piše da se pucanje događa u trenutku razdvajanja zglobova i stvaranja mjehurića što znači da su londonski liječnici bili u pravu.
'Ako ste ikada prali staklene tanjure, onda znate da ih je teško razdvojiti kada su mokri. Sloj vode među njima stvara privlačnu silu koju treba nadvladati. Slično je sa zglobovima. Kada ih razvlačite, oni u početku pružaju otpor da bi iznenada popustili', rekao je.
Kawchukov tim pod MRI-jem je uočio da se svaki puta kada zglobovi puknu u tekućini koja ih podmazuje stvore mjehurići ispunjeni parama.
'To je pomalo slično stvaranju vakuuma. Kada se spojene površine iznenada razdvoje, među njima nastane manjak tekućine koja bi ispunila povećani prostor pa se stvara šupljina koja je povezana sa zvukom', objasnio je Kawchuk.
Nažalost kanadska studija nije dala odgovor na pitanje je li pucanje prstima štetno kako su nas uglavnom učili roditelji ili je zvuk potvrda zdravlja kako je tvrdio njemački liječnik. Naime postoje neki dokazi da bi se pucanjem prstiju mogle oštetiti površine na zglobovima.
Čini se da ćemo na neki konačan odgovor na ovo pitanje ipak trebati još malo pričekati.
