'Razumljivo, svašta mi se vrti po glavi otkako sam pretučen pred tri dana, prošlog petka predvečer u Rovinju, usred grada, na Trgu brodogradilišta, kada sam krenuo automobilom na koncert Leonarda Cohena u Pulu', napisao je na Facebook stranici 65-godišnji Veljko Despot, u javnosti poznat kao istaknuti član mnogobrojnih domaćih i stranih strukovnih glazbenih udruga i jedan od predvodnika pop-rock novinarstva na našim prostorima
Poznati producent, novinar i urednik te jedan od utemeljitelja Hrvatske diskografske udruge, koji je s Draženom Vrdoljakom i Zrinkom Tutićemtakođer i inicijator Porina, nažalost, večer je umjesto u pulskoj Areni dočekao na hitnoj gdje mu je zbog slomljenog nosa konstatirana teška tjelesna ozljeda, a sve zbog 'vrućeg temperamenta' konobara iz obližnjeg restorana, koji se nakon incidenta mirno vratio usluživanju gostiju.
Do incidenta, koji je službeno okarakteriziran kao narušavanje javnog reda i mira, došlo je u 18.48 sati u Ulici Joakima Rakovca kada je 65-godišnji Despot, budući da zbog nepropisno parkiranog automobila nije mogao proći, zatrubio, na što je do njegova BMW-a došao 28-godišnji konobar obližnjeg restorana, revoltiran zbog trube koja mu uznemirava goste, a što je završilo udarcem u glavu!
'Udario me mlad čovjek, znatno mlađi od mojih sinova, konobar obližnjeg restorana Mikula. Bez ikakva stvarna povoda, bez verbalna sukoba, već samo – dum u glavu. Meni se učinilo, iz sve snage. Nikada me nitko u životu nije udario, nikada se nisam tukao, ni u dvorištu, ni na ulici, ni u školi, a kamoli poslije.
Ovome je ovdje, kao, zasmetalo što sam u autu - potrubio. Bilo je to poslije nekog vremena mojeg strpljivog čekanja, kada automobilom nisam mogao izaći iz ulice. Ulaz u ulicu posve je zapriječio neki auto koji je vozač ostavio spuštenih stakala – dakle, bio je negdje u blizini. Nije to prvi put na tome mjestu, gdje autom izlazim već 18 godina. Kada bude takva situacija, mi vozači koji tuda prolazimo, malo pričekamo. A kada nitko ne dolazi, onda trubnemo. Nijednom do sada nitko zbog toga nije imao problem, koliko znam. E, ovom je konobaru sada to smetalo jer kaže, smeta njegovim gostima na terasi. Koja je praktički na ulici. I prazna.
Nije bilo grubih riječi, nije uopće bilo razgovora, već je lik izašao iz restorana, prešao trg, došao do mene i prebio me.
Krv je liptala na sve strane. Zatvorio sam se najprije u auto, ali nisam uspio izbirati broj policije jer sam se tresao. Onda sam izašao, ostavio sam zaključan auto nasred ulice i nekako došao do prijateljske pizzerije, gdje su mi pružili prvu pomoć i pozvali policiju i hitnu medicinsku pomoć.
Moj radostan odlazak na koncert Cohena u Arenu tako je doista ubrzo završio u Puli, ali u kolima Hitne, uz sirene, u pulskoj bolnici, daleko od čarobne večeri koja se upravo nadvijala nad Amfiteatrom.
Doživio sam, nažalost upravo u Rovinju, do sada možda svoje najstrašnije životno iskustvo. Zgrožen sam ovim napadom i zbog same neposredne spoznaje kako lako do toga može doći. Dogodilo se sada i meni, znam nisam prvi, ali sutra će opet nekome drugom. Smije li se to dopustiti?
O policijskom postupanju u takvim situacijama samo znam iz stranih serija i filmova, knjiga, a kako je to kod nas - sada gledam iz prvog reda. Ali neću puno o tome jer je besmisleno zato što je, navodno, po pravilima postupanja. Tek, nasilnik je u krčmi dao kratku izjavu, priznao je da me udario, ali je, očekivano, odjednom to pravdao potpunom izmišljotinom da sam mu opsovao. Ja, naime, ne psujem. I nisam glup da bih to u takvoj situaciji uradio.
Nije priveden. Premda je po zaprimanju u ambulantu Hitna u telefonskom razgovoru s policijom okarakterizirala ovo kao teški napad, zbog slomljena nosa, što je kazneno djelo. Lik u konobarskom odijelu tako je nastavio služiti goste u pečenjarnici u kojoj radi, kao da se baš ništa petnaestak minuta ranije i tridesetak metara dalje nije dogodilo. Policiji je to OK. Pretpostavljam da mladac tamo radi i dalje. Naime, čujem da je vlasnikov sin.
Nemam pojma tko su ti ljudi, nikada s njima nisam imao ništa. Ali se pitam, mislim s pravom: pa tko to sve u ovom, meni i dalje dragom gradu koji je ipak jedan Rovinj, čiji čelnici pretendiraju na visoki turizam i vole sebi tepati da je grad od četiri ili čak pet zvjezdica, gdje se otvaraju 5-star design hoteli, dakle tko se to sve ovdje može baviti ugostiteljskom djelatnosti? Svakako onaj koji to može platiti. Koliko je sve drugo važno, vidi se i iz ovog nemilog događaja. Kako je ovih dana u svojem komentaru na sve ovo rekao moj dragi Mirko Ilić: 'U nekom pristojnijem društvu, ne samo da bi ta stoka završila pred sucem, nego bi i vlasnik izgubio ugostiteljsku dozvolu. To su njegovi službenici i on je odgovoran za njihovo ponašanje. Takvim ljudima nije mjesto u hospitality businessu.'
Zanima me što Grad Rovinj i druge lokalne institucije o tome misle. Šljagu je ovoga puta dobio Veljko Despot. A mogao je to na istome mjestu biti i netko od onih koji je u velebnom hotelu Lone sobu za jednu noć platio tisuću eura, koliko stoji. Kako bi to tada izgledalo? Bojim se – isto.
Sinoć mi je policija donijela obavijest u kojoj me naziva 'počiniteljem prekršaja' i protiv mene pokreće prekršajni postupak. Jer, pazi sad: nasilnik je rekao da sam trubio, da sam mu opsovao. Nema svjedoka. Ne podnosi protiv njega kaznenu, već samo također prekršajnu prijavu. Toliko o tome.
Zahvaljujem vam svima, dragi moji, koji mi se javljate s dobrim željama i mahom izražavate svoje zgražanje. Prijatelji ste, od Zagreba i Rovinja, s Film Festivala Starigrad Paklenica, s Korčule, iz Cavtata, Rijeke, Kopra, Ljubljane, Tuzle, Beograda, preko Skandinavije, New Yorka i Tenneseeja, Perua, sve do Down Under, Australije i Novog Zelanda... Da ova sramota bude veća. Štoviše, sve do poziva građanske inicijative putem društvene mreže na neku vrstu 'neposluha' u Rovinju, grupnog uličnog okupljanja u isto vrijeme i na istome mjestu gdje se nemili događaj zbio i na protest protiv nasilja u ovome gradu.
Oporavljam se, ali iskreno, u meni je sve dublji bed, osjećam se onako kako se vjerojatno osjeća silovana osoba. Kad je već tako, pitam se može li ovakva objava mojeg događaja pripomoći da se ovakvo ponašanje što šire javno osudi, s krajnjom, utopijskom namjerom da se tako nešto više nikada nigdje nikome ne dogodi', napisao je Despot na Facebooku.
Nikša Bratoš, predsjednik glavnog odbora Hrvatske glazbene unije i dugogodišnji Despotov prijatelj, oštro je osudio napad na barda naše glazbene scene.
'Generalno sam zgrožen fizičkim nasiljem, pogotovo u jeku turističke sezone u turističkom gradu, i to od ugostiteljskog djelatnika!
Svi koji poznaju Veljka znaju da psovka ne spada u njegov vokabular. Zaista, znamo se niz godina i puno puta smo surađivali, i mogu reći da on doista nikada ne povisi glas, a kamoli da bi psovao. Veljku mogu samo poželjeti brz oporavak, a pravosudnim institucijama poručiti da – ako već ne mogu ukloniti svaki nepropisno parkirani automobil na ulici, onda da makar procesuiraju svakog izgrednika, bez obzira tko mu bio zaštitnik', izjavio je Bratoš za tportal.
Član upravnog odbora Porina Paolo Sfeci izrazio je žaljenje što se takav fizički nasrtaj dogodio upravo Veljku Despotu, ovogodišnjem dobitniku Porina za životno djelo
'Ljudi bi trebali početi razmišljati o svojim reakcijama jer nikada ne znaš koga si udario, možda jednog od najboljih ljudi na svijetu, a Veljko to doista jest. Svi koji ga poznaju mogu potvrditi da je on jedan fin gospodin i dobar čovjek koji nikad nije ni mrava zagazio', izjavio je Sfeci.
