Televizijski urednik oprezno je pitao premijerku je li prije, dok je bila potpredsjednica Vlade, dakle, tik do 'zlog' Sanadera, primijetila išta, je li se dalo makar malčice naslutiti da tu ima korupcije. 'Ne!' odgovorila je premijerka Kosor. Ma kakvi, nije bilo nikakvih znakova. I sama je danas iznenađena razmjerima korupcije. Reklo bi se: djeva je bila začarana!
Stanje u Hrvatskoj sve više podsjeća na neku bajku: nakon što je zli vladar, uz pomoć svojih mračnih pomoćnika, bacio čarobne čini na dražesnu djevu, činilo se da pravda u kraljevstvu nikad neće ugledati svjetlo dana. No kako je bajka išla svome kraju, do nekog je čudesnog obrata moralo doći. Tjeran nekom nevidljivom rukom, vladar je učinio nezamislivo: povukao se sa svoga prijestolja, a kraljevstvo je, uvjeren u snagu svojih moći, odlučio ostaviti upravo djevi koju je začarao. Uto se dogodi još veće čudo: snagom svoje volje djeva se uspjela othrvati mračnim činima koje su je zarobljavale, a ostatak priče imamo priliku promatrati uživo: obruč oko 'sila zla' polako se, ali sigurno, steže; jedan po jedan padaju 'loši momci' - negdašnji kraljevi mračni pomoćnici - konačna bitka već je na vidiku!
I sama je iznenađena razmjerima korupcije
Naravno, bivšega kralja nitko ne podcjenjuje. I sama je djeva priznala kako je mračna začaranost, kojoj je bila žrtvom, bila toliko jaka da je i dan-danas iznenađena razmjerima zla kojim je bila okružena. No nema nikakve sumnje: sad kad se te zle čarolije oslobodila, više je ništa neće spriječiti da napokon donese sreću svojim ljubljenim podanicima. A zloga kralja, kojeg su se odrekle čak i dvorske lude koje su mu laskale, zasigurno čeka zaslužena sudbina.
Tako bi to bilo u nekoj bajci. No u stvarnosti stvari nisu ni izbliza tako jednostavne i predvidive, a odlazak 'zlog vladara' nipošto nije dovoljan za sretan kraj i 'sreću podanika'.
Za početak, treba pogledati istini u oči. Stanje u Hrvatskoj nije dobro i svakim danom postaje sve gore. Država je predugo živjela iznad svojih mogućnosti: najprije je poharana ratom, potom je manjak prihoda punila rasprodajom svega što je moglo naći svoje kupce da bi se na kraju, kad je i naslijeđenog 'obiteljskog srebra' ponestalo, zadužila do granica izdržljivosti. Rashodi su nabujali, a izvori prihoda postaju sve tanji. Ne treba biti posebno nadaren ekonomski stručnjak - dovoljno je imati i iskustvo vođenja običnih kućnih financija - da bi se shvatilo da tako dalje neće ići.
Zakašnjeli 'fondovi spasa' ili tek - kupovanje vremena
Pomoć posrnulom gospodarstvu ovih se dana najavljuje kroz tzv. 'fondove za spas'. Ako se zagrebe ispod površine te pompozno najavljivane, a još uvijek do kraja neosmišljene inicijative, stvar se svodi na dvoje: osigurat će se dodatni krediti iz sredstava koja će osloboditi HNB, a država će preuzeti dio jamstava da će isti biti i vraćeni. Može li, međutim, ionako prenapregnuti državni proračun podnijeti ta nova jamstva i jesu li novi krediti, bez ikakvih strukturnih promjena, uopće ikakvo rješenje ili tek puko kupovanje vremena, pitanja su na koja nitko ne nudi odgovor. Hrvatskome gospodarstvu, naime, više od novih kredita treba povoljnija poslovna klima - brža i pouzdanija naplata potraživanja, manji porezi i druga davanja, a to im još uvijek nitko ni ne najavljuje.
No unatoč svemu tomu, političke elite - umjesto da napokon ponude neko suvislo rješenje ili barem smjer izlaska iz toga začaranog kruga - zabavljene su same sobom. Jadranka Kosor 'učvršćuje svoj položaj+ u HDZ-u, Zoran Milanović u SDP-u, Darinko Kosor u HSLS-u ...
Osim 'učvršćivanja položaja', omiljena tema onih kojima smo povjerili da nas vode zadnjih je tjedana ponovno postala borba protiv korupcije. OK, treba to pozdraviti, ali od toga ne treba praviti nikakvu predstavu za javnost. Naravno da se protiv korupcije treba boriti, ali je pitanje hoće li tu borbu moći provesti upravo oni koji su sve to vrijeme bili 'blizu vatre', ako je sami i nisu 'ložili'. Kao što je pitanje i hoće li se i najnovija 'odlučna borba' na kraju opet svesti na 'učvršćivanje položaja', odnosno micanje jednih, da bi se na njihovo mjesto stavilo druge, prije svega svoje.
Lopove neka traži policija, od premijerke očekujemo nešto više
Naravno, moguće je i da su ta pitanja suvišna i da je politička volja za borbom protiv korupcije ovaj put iskrena i stvarna. No borba protiv korupcije ne može biti osnovna preokupacija jedne predsjednice Vlade. Lopovima i kriminalcima trebaju se baviti policija i pravosuđe, a politika im za to treba stvoriti uvjete i osigurati sredstva. I ne smetati.
A predsjednica Vlade, odnosno cijela vlast, treba napokon početi stvarati sustav u kojemu na odgovorne položaje više neće biti postavljani podobni lopovi i kriminalci, već sposobni i pošteni stručnjaci. Sustav u kojemu država i javna poduzeća više neće služiti kao 'samoposluživanje' moćnicima sa stranačkim iskaznicama, već kao javni servis građanima.
Umjesto da se ta opravdana očekivanja javnosti napokon jasno formuliraju, a ozbiljnost stanja dostojno prezentira, mi proteklih mjeseci svjedočimo stvaranju atmosfere spektakla i zabave. Novu se premijerku proglašava političarkom i osobom godine, prije negoli je uopće povukla prve prave poteze. Njezini broševi zauzimaju više medijskog prostora, negoli reforme koje treba poduzeti. Ljudima se pričaju bajke s nekim novim herojima i heroinama, premda većini njih nije ni do kakve zabave i igara, jer mnogi ni kruha nemaju dovoljno.
