Nolan Bushnell pripada redu genijalaca koji su stvorili temelje modernih videoigrica i kulture zabave vezane uz arkadne mašine, računala,  konzole... Iako šezdesetosmogodišnjak Bushnell nije umirovljenik hrvatskog idem na plac i gledam Bingo tipa, već i dalje inspirativan stvaralac, mislilac i govornik čije mi teze iz nedavnog razgovora za Wired danima remete mir moždanih vijuga. 'Što prije pretvorimo naciju u stvaraoce, bit ćemo spremniji za sutrašnjicu (...)  Kurikulum koji uključuje više SF-a učenike tjera na inovativnije razmišljanje (...) Djeca se stvaranjem pripremaju bolje za budućnost nego sa svim odličnim ocjenama (...) Kada sam iznajmljivao inženjere i kreativce, nikada nisam gledao njihove ocjene. Intervjuirao sam ih striktno prema hobijima', govori Bushnell, a ja se u znoju pitam koju bi razinu skandala u zbornici predstavljalo negiranje relavantnosti ocjena od strane jednog ostarjelog igrača videoigrica! 

Osman vs. lemljenje

Bushnell je bio samo jedan u nizu inspirativnih predavača na nedavno održanom 'Maker Faire' sajmu u San Mateu u Kaliforniji, na kojem je tisuće malih genijalaca u društvu roditelja danima predstavljalo svoje neobične izume, inovacije, kreacije – robote u obliku Buzza iz Priče o igračkama, makete nosača aviona od Lego kockica, strip crteže s pričama o Andromedi, nove stolne društvene igre... Opasno eksplozivna koncentracija kreativnosti na jednom mjestu! No 'Maker Faire' je samo omasovljen izdanak kulture sajmova stvaralaštva koje smo zbunjeni gledali u hollywoodskim filmovima jer nam naš tata nikada nije trebao pomoći u lemljenju – sastav o 'Osmanu' uvijek je imao prednost.

Iako nam vizija škole budućnosti nije potpuno jasna, ipak jedan od češćih odgovora na pitanje o ciljevima budućeg učenja je da obrazovne ustanove moraju 'inzistirati na formiranju vještina, a ne memoriranju informacija'. Dokumenti, knjige, stručni skupovi vezani uz provođenje HNOS-a, NOK-a, Bolonjskog procesa (...) upravo su prepuni takvih savjeta, ali hrvatske škole ne pucaju pod najezdom sajmova stvaralaštva. Nastavni proces se u pravilu svodi na frontalnu nastavu u učionici s trajnom posljedicom da prevelik broj učenika, pa čak i u obrtničkim školama, u gotovo nijednom trenutku obrazovanja ne djeluje stvaralački!

Roditelji geekovi

Gotovo je izlišno nabrajati sve prednosti sajmova stvaralaštva. Potiče se kreativnost, samopouzdanje prema vlastitom radu, poduzetnički duh, razvijaju vještine predstavljanja i prodaje, a naposljetku, među tisućama ideja zacijelo se nalaze one zlatnog potencijala. Zanimljivo, sam 'Maker Faire' se promovira kao 'obiteljski događaj' jer osim što klinci dolaze pod vodstvom roditelja, i dobar dio uradaka nastaje kao dio roditeljskog mentorstva. Tko je iskusio čari roditeljskog sastanka, zna da je jedan od češćih prigovora prezaposlenih majki i očeva 'Pa zašto on mora toliko raditi doma? Čemu služi škola i profesori?' Naposljetku, ako entuzijastična i ambiciozna nastavnička sredina u svojoj školi i sprovede slično događanje, ono što izostaje je marketing, jer informacija o dometima izvan škole izlazi jako rijetko, čemu nije kriva samo tzv. Nives Celzijus medijska blokada, već i nedostatak duha za promidžbu unutar samih obrazovnih ustanova.

Škola sutrašnjice traži kreativnost, formulacija je koja svima izlazi na uši, ali doista, bez pokretanja i vrednovanja samog stvaralaštva, obrazovanje kreće prema slijepoj ulici. Školska svakodnevica, pogotovo u ovo vrijeme zaključivanja ocjena, obiluje primjerima bolnih dubioza. Sebastijan, petnaestogodišnji potencijalni elektrotehničar, past će razred jer su se, među ostalim, i znanja iz povijesti pokazala prezahtjevnima. Sebastijan je u očima sustava valjda neki zgubidan – sve što doma radi su samostalni pokušaji kreiranja videoigrica i snimanja filmova. No koga briga... Naša kultura ne omogućava egzistenciju 'neozbiljnih' Bushnella, već samonikli genijalci odlaze u tu 'glupu Ameriku gdje misle da je Hrvatska u Africi'. Mi se, pak, nazivajući to odljevom mozgova, periodički flagelantski osuđujemo. Stabilan proces dostojan perpetuum mobila.