Znate li koliko je ljudi nestalo u Hrvatskoj u ovih nekoliko dana 2014. godine? Prema Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba, od 1. siječnja 2014. u Hrvatskoj su nestale dvije osobe - Robert Golubčić iz Zagreba i Željko Bistrički iz Goričice. Jeste li kad prije čuli za njihova imena? A znate li zašto niste čuli za njih? Niste imali kada, jer smo cijele subote bili zasipani vijestima o 'nestanku' ekstremne desničarke sklone egzibicionističkim ispadima, Kristine Ćurković
Naime u subotu ujutro je u ama baš svim relevantnim hrvatskim medijima objavljena 'dramatična' vijest o 'nestanku' Kristine Ćurković, studentice teologije koja očito ni na svom fakultetu nije uspjela saznati što je Isus govorio o poniznosti, skromnosti i neisticanju. U gotovo svim vijestima o 'nestanku' Kristine Ćurković spominjale su se navodne prijetnje koje je dobivala zbog svojih javnih istupa (prijetnje su, kao da je netko uopće u to i sumnjao, bile ispisane ćirilicom, što je u očima zadrtih ekstremista valjda još samo jedan dokaz da to srbočetničko pismo treba zatrti jednom za svagda).
Oni oprezniji su, odmah nakon što su u subotu ujutro čuli vijest o navodnom nestanku notorne egzibicionistice Ćurković, odmahnuli rukom ustvrdivši da se najvjerojatnije radi o još jednom očajničkom pokušaju privlačenja pažnje javnosti, na kakve smo od dotične već navikli. No takvi razumni glasovi vrlo su brzo utišani u kakofoniji kvazidomoljubnih poziva na 'zaštitu mlade nacionalne heroine' i huškanja na oružje 'ako se Kristini nešto dogodi', jer jednostavni umovi, kakvi već jesu oni koji se dive balavoj ekstremistici (koja je pak 1991. imala ravno dvije godine, usput budi rečeno), preferiraju paranoične teorije zavjere ispred činjenica.
Tako se 'u roku keks' na zagrebačkom Zrinjevcu okupilo 20-ak članova opskurne 'Građanske inicijative za zaštitu ugroženih studenata' na čelu s Rokom Šikićem, predsjednikom udruge 'Volim Hrvatsku – ne u EU!', čije su političke ambicije još 2012. hrvatski građani otpisali izabravši ulazak u Europsku uniju ispred nacionalističkog izolacionizma kakav zagovaraju Šikić, Ćurković i niz drugih ekstremnih eurofoba. Kako bi ostao vjeran paranoičnom duhu hunte koji se poput kuge već mjesecima širi Hrvatskom u obliku necivilizacijskih referenduma i rastuće mržnje prema manjinama, Šikić je za 'nestanak' Kristine Ćurković prozvao ni manje ni više negoli - ministra unutarnjih poslova.
No o Kristini Ćurković ipak najviše znaju njezini najbliži, odnosno njezina majka koja je o njezinom 'nestanku' imala za reći sljedeće: 'Skratila mi je život, nemam više načina na koji da je spriječim da nanosi štetu sebi i obitelji. Društvu u koje je Kristina upala poručujem da ih može biti sram. Ona nije nikakva ratnica ni heroina, već obično razmaženo derište.'
Vrlo sličnim riječima o Kristini Ćurković progovorila je i njezina rođena sestra, opisavši je kao 'manipulatoricu željnu pažnje koja se svima predstavlja kao Gospa', ismijavši pri tome Kristinino objašnjenje o 'smočenom mobitelu' zbog kojeg navodno nije znala za opću nacionalnu potragu za sobom, s obzirom na to da dotična posjeduje tri mobilna telefona.
Nama pak ostaje nadati se da će nas, sljedeći put kad Kristini Ćurković padne na pamet još neka 'genijalna' ideja za privlačenje pažnje javnosti, barem poštedjeti trošenja novca i ostalih resursa poreznih obveznika na svoje 'performanse'.