Vanzemaljac E. T. je, usprkos svom površinski čudnom i neobičnom izgledu, ustvari nadnormalni podražaj s prenaglašenim inačicama crta lica bebe. Isto vrijedi i za Ewokse iz filmova 'Ratovi zvijezda'. Dio naše evolucije leži i u usklađivanju stvarnog izgleda beba i onoga što odrasli misle da je slatko. To usklađivanje navodi odrasle da bebama osiguraju okolinu u kojoj će moći cvasti. Znanstvenik u kolijevci - što nam rano učenje kazuje o umu, Alison Gopnik, Andrew Meltzoff, Patricia Kuhl

Da volimo gledati poprilične trivijalnosti ili pučki rečeno gluposti, gotovo je izlišno objasnio Kevin Alloca, jedan od zaduženih za proučavanje i usmjeravanje trendova na YouTubeu.

Predavanje na kojem se dvoranom o našoj vlastitoj površnosti valjala količina smijeha koju bi poželio i dobar dio stand-up komičara zgodno je rezimiralo, a manje doista objasnilo, zašto uživamo gledati Nyan mačku i slične viralne fenomene, pa ukoliko od digitalnih arheologa bude iskopano za 500 godina sjajno će svjedočiti o Numa Numa Boy civilizaciji. U takvoj kulturi ogroman je uspjeh kada video Koje igre usporavaju ili oštećuju razvoj djece, a da toga nismo svjesni, predugog i predosadnog naslova prema svim savjetima stvaralaštva za internet, u manje od dva mjeseca pogleda preko 110.000 gledatelja!

Punih trideset i sedam minuta stručnog pedagoško/medicinskog rječnika na jeziku razumljivom samo ex-Yu stanovnicima možda neće ubrzo preteći hit Cigo nabraja domaće životinje, ali pruža nadu za sve tvorce 'predugih' i nešto ozbiljnijih internetskih sadržaja. I sve to bez Nyan mačke koja pretrčava preko nosa predavača doktora Ranka Rajovića!(Nastavak čitanja 37:44 minuta kasnije)

Pad s kauča > videoigre ?

Nema potrebe za ispravljanjem dječjih izričaja, a pogotovo nema opravdanja zahtijevati od djeteta da ponavlja korigirane izričaje. Dijete ne uči strani jezik i ne uči govor zato što želi razgovarati o jeziku, nego zato što želi razgovarati o svijetu oko sebe. Življenje djece u vrtiću, Arjana Miljak

U kontekstu naših promišljanja o budućnosti odgoja i obrazovanja kroz alfa generaciju Rajovićevo je predavanje školski primjer poziva na trenutnu akciju ne bi li se utjecalo na rezultate i izgled budućeg društva. Raspolažemo tako s pravim aktivističkim futurološkim sadržajem kakav uostalom i treba biti veći dio govora o odgojno-obrazovnim fenomenima jer nijedno obrazovanje ne smije biti za danas već za sutra, da se izrazimo pomalo retorički pompozno, ali programatski ciljano. Prepoznajemo četiri razine poruka koje imaju futurološku težinu.

Rano učenje je ključ!

Pojmovima 'rano učenje' i 'rana stimulacija' upoznati su najčešće pedagoško/psihološki potkovani stručni suradnici vrtića i ambiciozni roditelji koji su na njih naišli pretraživanjem Googlea upisom 'kako da mi dijete postane genijalac'. Sjajno informativan i slojevit vodič kroz temu je u uvodu citirana knjiga Znanstvenik u kolijevci u kojoj se složeni procesi razvoja sinapsi smisleno objašnjavaju i povezivanjem s idejama iz Zvjezdanih staza! Suština teza o važnosti ranog učenja je da obrazovni proces u neformalnom, ali životno najvažnijem obliku počinje rođenjem, te se upravo kroz njega određuje cjelokupan kasniji razvoj mentalnih sposobnosti djeteta.

Formalno obrazovanje je sekundarno!

Riječ je o logičnoj posljedici vjere u važnost ranog učenja. Teoretsko-upravna razina obrazovnih procesa dosegnula je impresivnu razinu kvalitete, ali ju ne prate i učenički rezultati. Stoga, kakva god bila ideja o nužnim budućim reformama sustava, ona je bez radikalnih promjena u pristupu ranom učenju osuđena na neuspjeh.

Razvoj djetetovih sinapsi omogućiti u prirodnom ambijentu!

U fazi kroz koju dijete ne uči čitanjem ključni su njegova motorička aktivnost i samostalno istraživanje okoline bez umjetnih ograničenja fizičke, ali i duhovne prirode.

Sve snažnija uloga artificijelnih predmeta i prebrižni roditelji ometaju regularne razvoje procese pri čemu su posebno kobne videoigre i ograničavanje djetetovog kretanja i pokreta.Slikovna pisma su budućnost!Temeljan razlog zašto učenici iz SAD-a i europskih zemalja (s intrigantnim izuzetkom Finske) na PISA testovima postižu lošije rezultate od Kine, Japana, Koreje (...) leži u nedostatku tradicije korištenja logografskih i slogovnih pisama. Iako se iz perspektive korisnika alfabeta takva pisma često gleda s podcjenjivanjem upravo ona potiču ključno asocijativno učenje. Japanci tako u trećoj godini života znaju prepoznati stotinjak slova.

Kineski u vrtiće!

Granice djetinjstva postaju tješnje. Sve je više igraonica, tj. - čuvanih mjesta sa spravama koje govore djeci što da rade. 'prostori za tumaranje' su u opadanju. U razdoblju od 1970. do 1990. prostori za slobodno tumaranje u SAD-u su svedeni na devetinu,David L. Brierley, Školske novine.

Rajoviću vrijedi vjerovati, ali njegove misli nisu sveta riječ. Iz naše 'geek' perspektive koju smo često skloni nekritički glorificirati oštro je zazvonio primjer s videoigrama koje su praktički optužene za mentalno zaostajanje djeteta, što pak nije u skladu sa sve češćim pokušajima njihovog promišljenijeg iskorištavanja kroz obrazovne procese. U tom kontekstu upotrijebljena je, među ostalim, i analogija s okom djeteta koje je ostavši potpuno prekriveno u ključnoj fazi razvoja postalo potpuno slijepo jer se bez podražaja nisu razvile odgovarajuće živčane veze!

U tim trenucima čini se da Rajović zaboravlja na slabosti zaključivanja po analogiji - mozak izložen videoigrama nije u potpuno jednakoj tami unatoč fizičkom mirovanju, te se formiraju nove veze čije značenje tek treba ispitati. Također, imajući na umu negativne posljedice videoigara u pozi sjedenja ili ležanja pitanje je jesu li konsekvence sve češćeg upravljanja pokretom ili zaslonima osjetljivima na dodir ponešto drukčije, odnosno manje negativne.No kakvog smisla imaju deskriptivne i futurološke tvrdnje koje se većini, sudeći bar po komentarima, intuitivno sviđaju bez mogućnosti dubinske primjene? Prosječan preopterećeni roditelji čije radno vrijeme sve rjeđe pada ispod 12 sati dnevno, a posao prenosi i doma, najsretnije rješenje nalazi u joysticku i televiziji jer dijete je 'najbolje' mirno u dometu očiju.

Težište odgovornosti seli se tako prema formalnim odgojno-obrazovnim institucijama u kojima svaka inovacija ne nailazi na jednako odobravanje - možemo li zamisliti roditeljsku reakciju na odgajateljicu koja dijete poučava nekom obliku slikovnog pisma, a ne abecedi koja ga čeka za dvije godine u školi?! Ili pak dijete mokrih cipela jer mu odgajateljice normalno dopuštaju skakanje po lokvi s objašnjenjem 'to mu razvija sinapse, rekao je čovjek na YouTubeu'?!

Naravno, grubo karikiramo Rajovićevu sugestiju, ali realnost je upravo prepuna takvih dilema, naivnih i naposljetku zlonamjernih shvaćanja. Naposljetku, ukoliko su slikovna pisma za razvoj svrsishodnija od alfabeta i je li europsko-američki kulturni krug osuđen na propast, ako već ne zbog ovisnosti o kineskom kapitalu, onda zbog krivo vođenog ranog učenja?

Ponovo smo grubi pokušavajući maksimalno zaoštriti intuicije razmišljanja.Rajović nije svjetski popularan teoretičar učenja i obrazovanja kao Englez Ken Robinson, iako podržava njegovu tezu da su škole usmjerene na kažnjeno sankcioniranje pogreške ubojice kreativnosti. Rajović je diskretnije duhovit i posvećeniji sadržaju od Robinsona čije se nebitne pošalice (dobra škola retorike i zavođenja publike) redaju kao propale sinapse poslije prejednostavnih Angry Birdsa Space.

Robinsonov video 'Do schools kill creativity' je samo na TED kanalima pogledalo oko 14.000.000 gledatelja! Rajoviću pak želimo istu sreću iako u sljedećim predavanjima i knjigama očekujemo još više odgovora na pitanje pomirenja života s gomilom gadgeta, brižnim roditeljima i ispravnim procesom ranog učenja. Ukoliko je u pravu, reforma koju moramo provesti zadire puno dublje od puke promjene kurikuluma ili pak radnih obveza odgojno-obrazovnih djelatnika, te zahtjeva poniranje u samu srž zapadne civilizacije. Ili će možda naš imaginarni digitalni arheolog iz kakve buduće škole s Numa Numa Boy dijagnozom biti u pravu.