Osnova knjiške i filmske priče je ista, no u knjizi je glavni negativac virus ringu stvoren iz mržnje Sadako prema svijetu koji joj je donio samo zlo. Virus ringu u kasnijim romanima prilično je zeznuta stvar jer se ne radi o virusu klasičnog biološkog porijekla, već o zarazi koja se može prenijeti na različite načine, preko reflektirajućih površina pa sve do kombiniranja s pravim virusima kao što je npr. virus ospica.

Ipak, glavni lik knjige i filma bila je i ostala Sadako. Postala je model za stvaranje novog prototipa ženskog duha čije se eksploatiranje nije zadržalo samo u Japanu. Mnogi filmski studiji i redatelji su odlučili plašiti nas djevojkama obučenim u bijelo s dugom, raspuštenom kosom, a malo koji od njih su znali da se time referiraju na istočnjačke pogrebne običaje i japanske legende o osvetničkim duhovima yūrei i onryō.

Roman 'Ringu' postigao je izuzetan uspjeh u Japanu i vrlo brzo se, baš poput virusa, proširio na zapad. 1998. snimljen je prvi film 'Ringu' u režiji Hideo Nakate koji će se još jednom vraćati Suzukijevim djelima u filmu 'Tamna voda' (Dark Water) i postigao kultni status među svojim obožavateljima. Ubrzo su snimljeni i nastavci, a svoje verzije radili su i u Koreji i u Hollywoodu. 'Ringu' je time postao film kojim je zapad ponovo otkrio istočnjački i revitalizirao vlastiti horor žanr.

Početkom svibnja ove godine Japanci su pokrenuli veliku reklamnu kampanju za najnoviji film 'Ringu' baziran na trenutno posljednjem romanu Koji Suzukija, 'S' (Esu). Naravno, 'S' se odnosi na Sadako, a sam film jasno nju ističe kao glavnu zvijezdu i preko naslova, 'Sadako 3D'. Vidjet ćemo hoće li nam danas već neizbježna trodimenzionalna tehnologija i izbor pomalo nepoznatog redatelja slediti krv u žilama kao i prije 15 godina.