Nobelovac Paul Krugman, ekonomist s američkog Sveučilišta Princeton, pozdravlja pobjedu Sirize u Grčkoj, naglašavajući da je Aleksis Cipras prvi europski čelnik izabran na temelju izričitog obećanja da će se usprotiviti mjerama štednje koje su na snazi od 2010. godine. 'Bit će, naravno, mnogo onih koji će ga upozoravati da odbaci to obećanje, da se ponaša 'odgovorno'', napisao je Krugman u kolumni za New York Times čije dijelove prenosimo
Krugman podsjeća kako je ta 'odgovornost' do sada funkcionirala. Vraća se u svibanj 2010. kada je potpisan 'standby aranžman' s Međunarodnim monetarnim fondom, prema kojem je Trojka - MMF, Europska središnja banka i Europska komisija - dala Grčkoj zajmove u zamjenu za mjere štednje i reformu. 'To je krajnje neobičan dokument, na najgori mogući način', piše Krugman za New York Times, dodajući da je bila riječ o ekonomskoj fantastici, a cijenu tih zabluda elite još uvijek plaća grčki narod.
Pretpostavilo se da Grčka može uvesti strogu štednju bez puno učinka na rast i zaposlenost. Grčka je već bila u recesiji, ali se pretpostavljalo da će to uskoro prestati biti. No dogodila se ekonomska i ljudska noćna mora.
Što je pošlo po krivu? Grčka je brutalno srezala javne službe, plaće državnih službenika i socijalne naknade. Problemi su gori nego na početku, a jedan od razloga je i što su smanjeni prihodi: grčka vlada prikuplja znatno veći udio BDP-a u porezima nego ranije, no BDP je pao tako brzo da je ukupan porezni prihod smanjen.
Da je Trojka bila realistična, uvidjela bi da zahtijeva nemoguće. Dvije godine nakon početka grčkog programa, MMF je tražio povijesne primjere gdje su programi grčkog tipa - pokušaji da se kredit otplati putem mjera štednje bez većeg oprosta duga ili inflacije - bili uspješni. Nije našao ni jedan.
I sada, kad je gospodin Cipras uvjerljivo pobijedio, europskim dužnosnicima dobro bi došao savjet da mu ne drže lekcije i ne pozivaju ga da se ponaša odgovorno i u skladu s njihovim programom, piše Krugman. Činjenica je da oni nemaju vjerodostojnost; program koji su nametnuli Grčkoj nikad nije imao smisla. Nije imao šansu uspjeti.
'Ako išta, problem s planovima Sirize može biti to što nisu dovoljno radikalni. Oprost duga i olabavljivanje mjera štednje smanjili bi ekonomsku bol, ali nije sigurno da je to dovoljno za snažni oporavak. U drugu ruku, nije jasno što to još može učiniti bilo koja grčka vlada ako nije spremna napustiti euro - a grčka javnost za to nije spremna', konstatira ekonomist.
'Ipak, dok poziva na veliku promjenu, gospodin Cipras je daleko realističniji od onih dužnosnika koji žele da se nastavi s udarcima sve dok moral ne ojača. Ostatak Europe trebao bi mu dati šansu da okonča noćnu moru svoje zemlje', zaključuje Krugman.
Cijeli članak možete pročitati ovdje
