Sa smrću omrznutog para prestala je četvrtstoljetna okrutna vladavina koja je za većinu Rumunja značila jad i bijedu. No danas mnogi u toj zemlji, a među njima i svojevremeni protivnici komunističkog vladara, spornom drže ultrakratko suđenje i brzinsku egzekuciju, javlja američki Nacionalni javni radio (NPR).

Jedan od njih je i zapovjednik vojne baze u Targovistu, stotinjak kilometara sjeverozapadno od glavnoga grada Bukurešta, u kojoj je bračni par Ceausescu proveo svoja posljednja četiri dana. Riječ je o umirovljenom generalu Andreiju Kemeniciju koji sa ženom i danas živi u stančiću u blizini. Taj se 78-godišnjak šali kako bi njemu i ostalim umirovljenim državnim službenicima bolje bilo da je Rumunjska ostala komunistička zemlja. "Danas bih imao četiri sobe, a ne dvije", kaže.

No smijeha nestaje kad progovori o Ceausescuu i njegovu nasljeđu.

Svima je bilo dosta diktatora

Kemenici kaže kako i danas zamjera Ceausescuu što se vojskom služio da pokori sunarodnjake. "I meni je, kao i ostalima u vojsci, bilo zlo od njega. Samo je uzimao od rumunjskoga naroda, a ništa nije davao zauzvrat. Zato nam je bilo tako loše".

Osim strašnog političkog ugnjetavanja Rumunji su pod Ceausescuom trpjeli i stalne nestašice hrane jer je on izvozio većinu rumunjske žetve i drastičnim se mjerama borio protiv državnoga duga. Kad je svoju ženu Elenu imenovao prvom zamjenicom premijera, stvari su postale još i gore.

Rumunjski je dug uglavnom bio posljedica Ceausescuovih megalomanskih industrijskih i infrastrukturnih projekata zbog kojih je rumunjski životni standard pao na dno sovjetskoga bloka. "Od svih komunističkih zemalja, Mađarske, Čehoslovačke, Bugarske i Poljske, kod nas je bilo najgore, osim možda u Rusiji", kaže Kemenici i dodaje: "Kad znamo da je Ceausescuov režim rutinski ubijao Rumunje, za njega nije bilo druge kazne osim smrtne".

No kad je policija 22. prosinca 1989. u Targoviste dovela bračni par Causescu, tadašnji je pukovnik Kemenici, kaže, bio spreman braniti diktatora svojim životom.

Bilo je to na vrhuncu krvave revolucije koja je u Rumunjskoj odnijela stotine života prosvjednika. Vojska je na kraju prešla na stranu prosvjednika i zato su Ceausescui pobjegli. Nekoliko sati poslije uhićeni su u Targovistu.

Kemenici kaže kako su mu nadređeni rekli da mora čuvati zarobljeni par i paziti da im se ništa ne dogodi, što je bilo teško jer su mnogi vojnici mrzili diktatora, a on je bio izuzetno arogantan. Kad je doveden, vikao je na Kemenicija: "Pukovniče, zar ne znaš da ja štitim suverenitet i jedinstvo Rumunjske?"

Dan prije suđenja donekle se smekšao, kaže, kao da je napokon shvatio da je izgubio nadzor nad Rumunjskom. "Više mu nisam bio rob. Otada mi se obraćao s druže pukovniče", kaže Kemenici i dodaje kako je diktatoru svaki dan govorio kako će njega i ženu premjestiti u Bukurešt gdje će mu se pošteno suditi.

No nadređeni su to drukčije zamislili: na brzinu su u bazi organizirali prijeki sud koji su snimali video-kamerom.

Kemenici kaže kako na suđenju nije bilo nijednoga dokaza. "Na stolu su bile samo naočale glavnoga suca", objašnjava. I Ceausescu je smatrao da mu se ne sudi pošteno, te da je žrtva urote Kemenicijevih nadređenih.

I dan-danas neki Rumunji misle kako je cijela revolucija bila zapravo dobro isplaniran državni udar jer su brojni pripadnici komunističkoga režima postali dio nove vlasti.

Sat suđenja, desetljeće kajanja

Božićno suđenje trajalo je kraće od sata, a glavni vojni sudac Gica Popa presudu je izrekao za samo nekoliko minuta. Proglasio je bračni par Ceausescu krivima za genocid i osudio ih na smrt.

Video-snimka pokazuje da su Nicolae i Elena Ceausescu shvatili što im se sprema tek kad su vidjeli pripadnike padobranske postrojbe koji su bili u streljačkome vodu.

Vojnici su ih izvukli van i stavili pred zid, a jedan od vojnika ih je strijeljao prije nego što je kamera uključena.

Kemenici kaže da je on zajedno sa svima ostalima gledao to pogubljenje. Samo je vojni sudac Gica Popa ostao u Kemenicijevu uredu i nešto kopao po ladicama.

Umirovljeni general Kemenici sjeća se kako je Popi poslije rekao: "Nisi vidio što si učinio", a Popa je skinuo kapu, prekrižio se i rekao: "Bože, pomozi nam". A zatim se nasmijao: "Ali da znaš, što jest, jest, zaslužili su to".

Kemenici je uvjeren da je grižnja savjesti razlog Popina samoubojstva deset godina poslije.