Mogu li se posljednji rezultati CRO Demoskopa tumačiti kao točka preokreta u političkom statusu quo, obilježenom čvrstom podrškom HDZ-u i slabom oporbom? Zašto raste podrška tzv. alternativnim političkim opcijama, što za političku scenu znači pojava START-a Dalije Orešković i u čemu je problem s rejtingom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović? Politički analitičar Ivan Rimac za tportal objašnjava ključne točke posljednjeg mjesečnog istraživanja političkih preferencija u Hrvatskoj
CRO Demoskop za RTL posvjedočio je međumjesečnom padu rejtinga za sve četiri vodeće stranke, pri čemu je najbolniji pad Živog zida. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović još uvijek je na vrhu ljestvice najpozitivnijih domaćih političara, ali njezin rejting također je u padu, dok je najveći rast registrirala Anka Mrak Taritaš, čiji je GLAS dvostruko popularniji nego u siječnju. 'Nepostojeći' Zoran Milanović prometnuo se u najveću prijetnju Kolindi Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima, a stranka Dalije Orešković, START, nije još ni ispuzala iz svoje ličke kolijevke, a već je peta po rejtingu u državi.
Po mišljenju Ivana Rimca, bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa hrabro je ušla u politiku, unoseći u cijeli taj proces stečeni kredibilitet i izuzetnu vidljivost iz afere Konzultantica.
'S te pozicije Dalija Orešković sigurno ulazi kao kredibilna osoba, koja po svojoj dosadašnjoj djelatnosti sigurno puno obećava i vjerojatno budi povjerenje nemalog broja građana. Već dugi niz godina glasači traže alternativne političke ponude koje bi dale barem nekakvu naznaku promjene stanja u našoj politici i društvenim prilikama u zemlji', navodi Rimac.
Takve tendencije bile su vidljive i po rastu nekih političkih opcija na prethodnim izborima, poput Laburista, Oraha, Živog zida i Mosta.
Ljudima je dosta komedije Živog zida, kao i tragedije SDP-a i HDZ-a
'I na ljevici i na desnici postoji prostor za alternativu, a za tu glasačku populaciju karakteristično je da je ona zahtjevna i apstinira od izbora kada misli da nema adekvatnu ponudu. Ujedno, ta ista publika vrlo lako kažnjava prethodne političke inicijative ako se one ne pokažu dovoljno kreativnima u stvaranju novog ozračja i dovoljno potentnima za promjenu. Novi igrači često potonu nakon jednog mandata zato što nisu stekli dovoljno zastupnika da utječu na političke odluke mainstreama, a to što su se neki održali kroz posljednja dva mandata posljedica je vrlo kratkog trajanja Vlade premijera Tihomira Oreškovića i toga što se nije dogodilo ništa ni 'za' ni 'protiv' bilo koje od tih opcija. Očekivanje se nastavilo, pa danas situacija izgleda vrlo jasna i vrlo povoljna za alternativne pokrete iz dva razloga: ljudima je dosta komedije koju producira Živi zid, a dosta im je i tragedije ponavljanja ovoga što nudi SDP i HDZ', tumači Rimac.
U tom kontekstu, Amsterdamska koalicija, kao alternativa trenutno oslabljenog i jalovog SDP-a, baš kao i Dalija Orešković sa START-om, ima realne izglede da zadobije izvjesno povjerenje birača. Na desnici, to će pak ovisiti o programskoj ponudi postojećih alternativa HDZ-u i o tome mogu li oni artikulirati neki novi desni pristup, ukazuje Rimac, dodajući da je osnovni problem Mosta, Nezavisnih za Hrvatsku, pa i konzervativnih udruga iz referendumskih inicijativa to što je njihovo djelovanje već dobro poznato i pokazalo se kao nemoćna politička strategija, od koje se očito ne može očekivati nikakva promjena.
Rasipanje glasova po izbornim jedinicama
Jesu li rezultati CRO Demoskopa 'točka preokreta', s obzirom da rastuće lijeve opcije pretežu nad HDZ-om predsjednika Andreja Plenkovića, od kojeg ne treba očekivati koaliciju s navedenim desnim opcijama?
'Načekali smo se tih preokreta i trećih puteva. Osnovno pitanje, koje treba razriješiti do parlamentarnih izbora, jest hoće li se alternativne ponude artikulirati u skladu s izbornim sustavom. Naime, javno mnijenje mjeri opće raspoloženje i tu može postojati prilično dobra osnova za nadu pojedinih političkih opcija da imaju podršku glasača, međutim, to se ne mora pretočiti u izborni uspjeh. Velike organizacijske strukture, prvenstveno HDZ a donekle i SDP, znatno bolje pokrivaju cijeli prostor i realiziraju svoje glasačke potencijale, dok manje opcije znaju zakazati u kandidacijskom procesu za sve izborne jedinice i ponekad rasuti glasove na područja u kojima nemaju nikakve šanse', upozorava Rimac.
Tako se zna dogoditi da male stranke strategijom općeg pristupa ne artikuliraju dovoljno jasno svoj politički prostor i svoje glasačko tijelo, pa na kraju ispadne da imaju manje zastupnika nego što im je bila opća podrška. To je bilo vidljivo, kaže Rimac, sa strankom Pametno, koja je u jednom trenutku imala izvjesnu podršku, ali se to rasulo kroz različite izborne jedinice tako da nije postigla credo kakav ima IDS, vrlo dobro fokusiran u jednoj izbornoj jedinici.
Dalija Orešković utopila bi se u Amsterdamskoj koaliciji
Može li Dalija Orešković, zasad čvrsta u svojoj samostalnosti, biti presudni faktor u eventualnom ujedinjavanju 'troglave' ljevice? Njezina strategija Rimcu se čini vrlo racionalnom: ona mora prvo artikulirati svoj politički program i izaći na neke u ovom trenutku 'nevažne' izbore da postane prepoznatljiva, a tek onda može početi s koaliranjem.
'U protivnom, ona bi se u jednoj tako velikoj koaliciji kao što je Amsterdamska vjerojatno utopila i time bi umanjila šansu da na neki način konstituira vlastito glasačko tijelo. Za nju samu i njenu opciju euroizbori su minorni, a čak i da dobije jedan ili više mandata to praktički neće odrediti budućnost stranke. Isto tako, sasvim je neracionalno da se Dalija Orešković kandidira za predsjednicu države, jer po dobroj praksi treba prestati djelovati kao stranački čovjek, što bi znatno narušilo šanse i organizacijske mogućnosti stranke koja je tek počela s djelovanjem. Prema tome, ona pred sobom ima dvoje izbore na kojima može testirati svoju snagu, vidjeti jesu li joj retorika i strategija adekvatne, a tek na parlamentarnim izborima boriti se za pozicioniranje i financijski opstanak stranke', analizira Rimac.
On ističe da je minimalno 50 posto neodlučnih glasača: donja granica HDZ-a, kako se već pokazalo u kriznim situacijama, vrti se oko 18 posto (aktualni rejting je 28,4 posto), a vrlo je moguće da SDP može potonuti i niže od aktualnog rejtinga od 15,8 posto.
'Sve ostalo je relativno. HDZ ima vrlo jake kritičare sa desnice koji vrlo jasno odgrizaju dio njihovih glasačkih preferencija i kod svake odluke su prisutni u medijima s kritikom. Naravno da glasači HDZ-a neće prijeći takvom kritičaru sadašnje vlasti kao što je to Dalija Orešković, ali oni bi mogli pobjeći u neke alternativne desne frakcije. S druge strane, SDP-ovih birača može biti u pojedinim opcijama, od START-a do Amsterdamske koalicije, u izvjesnoj mjeri. Glasačko tijelo Živog zida vezano je prvenstveno uz akcijsku skupinu te stranke, ali ostale simpatije koje su povećale njihov broj glasova vezane su za varijabilni dio glasača koji traže adekvatnu alternativu sadašnjoj politici. Živi zid narastao je na protestnim glasovima, ali situacija u zemlji nije takva da bi se ljudi zabavljali s politikom na način na koji to radi Živi zid na dugoročnoj osnovi', rezonira Rimac.
Uz niz recentnih kriznih situacija po HDZ, od socijalnih nemira u Sisku i Puli do debakla oko kupovine borbenih zrakoplova, može li se govoriti o 'ispuhavanju balona' Andreja Plenkovića?
Rimac odgovara da je osnovni problem u tome što zemlju treba pomaknuti iz stanja u kojem jest, a za tako nešto potrebno je raspolagati s povjerenjem građana i programom koji će ući u radikalne promjene, a to nije postignuto - bez obzira na sve pomake i reforme.
'Marketinški, HDZ kreće sa strategijom pozivanja na statističke pokazatelje, koja se na SDP-ovom primjeru pokazala potpuno neuvjerljivom. I Milanović je na kraju svog mandata iznosio pozitivne statističke pokazatelje, a to je ljudima irelevantno, oni ne sagledavaju svoj život iz perspektive pomaka za nekoliko decimala u BDP-u', kaže Rimac.
Po pitanju predsjedničkih kandidata, analitičar uočava poigravanje u medijskom prostoru oko toga tko bi uopće mogao biti kandidat, a 'rane objave iscrpljuju kandidata i njegove financijske mogućnosti da vodi kampanju'. Ni Kolinda Grabar Kitarović, čiji rejting pada, ni rastući Zoran Milanović još se ne izjašnjavaju o kandidaturama.
'Predsjedničin rejting u padu je još od Svjetskog nogometnog prvenstva, u prvom redu zato što se ne vidi njezino djelovanje s predsjedničke pozicije. Fotografiranje s poznatim osobama i, kako je to netko zabilježio, krađa dijela njihove slave nije nešto na čemu treba graditi argumentaciju za novi mandat, niti takvo što priliči funkciji predsjednika. Djelomični razlaz s krajnjom desnicom također je kumovao padu rejtinga, tako da mislim da će predsjednici biti teško voditi kampanju, a da sve što napravi ne bude prikazano kao neka negativna karakteristika nje same i njenog načina obnašanja predsjedničke dužnosti.
Ona je od te funkcije napravila jednu estradnu poziciju koja nema realnog utjecaja na političke tokove i to joj se sada, na kraju mandata, vraća. Možda je negdje po sredini mandata to izgledalo simpatično i ljudima je bilo zabavno, ali na kraju se ipak zbrajaju učinci onoga što je predsjednik trebao raditi. Isto onako kako je ona osporavala predsjedniku Josipoviću njegovu efikasnost i pitala se što je on napravio u svom mandatu, sada će se u još većoj mjeri pitati za njen mandat', nagoviješta Rimac.
Svi potencijalni predsjednički kandidati trenutno opipavaju bilo javnosti, kao i moguću organizacijsku podršku, dok alternativne političke opcije odmjeravaju tko bi im, kao relevantan kandidat, svojom osobnom karizmom mogao osigurati dodatne simpatije.
'U ovom trenutku, s ovakvim rejtingom Kolinde Grabar Kitarović i s nejasnim organizacijskim potencijalima razjedinjene ljevice, gotovo da imamo situaciju iz 2000. godine: praktički svaki kandidat koji ozbiljnije prione poslu i uloži se u kampanju mogao bi imati šansu, naravno ako je riječ o artikuliranoj osobi koja odgovara javnoj percepciji predsjednika', procjenjuje Rimac.