Fina i načitana gospođa Plavšić pokazala se gorom i od Karadžića za kojeg je izjavila da je kukavica i da se ponašao kao gangster. Žalila se na uvjete života u švedskom zatvoru riječima: 'Ni jedna od ostalih zatvorenica nije pročitala ni jednu knjigu, a tretiraju nas sve jednako.' Čovjek se pita kako joj nisu pale na pamet sve te silne knjige kad je davala rasističke izjave o muslimanima
Sjećate li se još snimke Biljane Plavšić u posjeti Bijeljini u rano proljeće 1992. godine? Bilo je to nakon što je ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan upravo 'oslobodio' ovaj bosanski grad od Bošnjaka, na čemu mu je gospođa i čestitala. Odjevena elegantno kao i obično, sa svježom frizurom i u visokim petama, zagrlila ga je i poljubila onako baš srdačno, dok su oko nje na pločniku ležali tek ubijeni ljudi koje je morala gotovo preskakati da bi došla do njega. No sudeći po snimkama, to joj nije palo teško.
Naime, ova sarajevska profesorica biologije, zagrebačka studentica, američka stipendistica, sa studijskim boravkom u New Yorku, Londonu i Pragu, s velikim brojem objavljenih znanstvenih radova, načitana i obrazovana, sa znanjem stranih jezika i finih manira – dakle, ta je dama u to vijeme imala običaj izjavljivati kako je ubijanje muslimana 'prirodna stvar'. Poljubiti Arkana bilo je za nju prirodna posljedica njezine zahvalnosti za obavljeni 'posao'.
Kad je devedesetih ostavila katedru i krenula se baviti politikom, Plavšićka se uskoro popela na sami vrh vlasti u 'Republici Srpskoj'. No sama vlast nije joj bila dovoljna, bila je i najradikalniji srpski političar. Baš kao potvrda da žene u svemu što rade moraju biti barem dvostruko bolje – odnosno gore! – od muškaraca. Toliko radikalna da su se, prema svjedočanstvima, čak i Slobodan Milošević i Radovan Karadžić zgražali nad njezinom zadrtošću.
I eto, odsluživši dvije trećine kazne od jedanaest godina u švedskom zatvoru Hinseberg, Biljana Plavšić za koji dan naći će se ponovo na slobodi. Kako se međutim dogodilo da dobije samo 11 godina kazne? Prvobitno je optužena za genocid i za zločine protiv čovječnosti. Nakon što je izjavila, kao gotovo i svi drugi optuženici na tribunalu u Den Haagu, da se ne osjeća krivom, kao i gotovo svi drugi optuženici na tribunalu, 2002. se naglo predomislila, priznala krivnju i spektakularno se pokajala. Time je izbjegla optužbu za genocid po kojoj je mogla dobiti između 20 do 25 godina zatvora, pa je osuđena 'samo' za zločine protiv čovječnosti i tako dobila 11 godina zatvora.
PRORAČUNATA LAŽ
Naime, haški suci su njezino pokajanje shvatili ozbiljno i ponadali se da bi ono moglo utjecati i na druge optuženike. Činilo se tada da je ona jedina hrabra osoba koja, za razliku od svih onih muškarčina koji su se posakrivali u mišje rupe i razbježali po svijetu, ova žena kadra snositi posljedice svojih političkih odluka. Njezina je izjava dočekana na nož među njezinim sunarodnjacima, što je još više doprinijelo uvjerenju da je Plavšićka doživjela, kako je tvrdila, moralni preobražaj. Možda čak zbog religioznih razloga, jer je tijekom cijelog suđenja demonstrativno nosila veliki križ oko vrata.
Koliko je taj njezin potez bio posljedica moralne preobrazbe, lekcija iz domoljublja (jer je rekla da – priznajući, pa dakle individualizirajući krivnju - želi poštedjeti svoj narod) kao i primjer za druge ratne zločince, pokazalo se ovog proljeća. Tada je naime jednom švedskom časopisu dala intervju u kojem je cinično objasnila da je njezino priznanje i pokajanje bila obična farsa. Proračunata gluma i proračunata trgovina, a sve zbog smanjenja kazne. Ukratko, od silne finoće ostalo je samo licemjerje i laž. A od pokajanja ni traga.
Pokazala se gorom i od Karadžića za kojeg je izjavila da je kukavica i da se ponašao kao gangster. Upravo je komično to da se fina gospođa profesor žalila na uvjete života u švedskom zatvoru riječima: 'Ni jedna od ostalih zatvorenica nije pročitala ni jednu knjigu, a tretiraju nas sve jednako.' Baš kao da je činjenica da je ona jedna načitana osoba od ikakvog značanja za njezin status u zatvoru. Čovjek se naravno pita kako joj nisu pale na pamet sve te silne knjige kad je davala rasističke izjave o muslimanima. Biljana Plavšić, tako fina i načitana osoba koja je odgovorna za neke od najstrašnijih zločina počinjenih za vrijeme rata u Bosni, gora je zločinka od bilo koje kradljivice pa čak i ubojice u tom istom zatvoru.
Po tko zna koji puta pokazalo se da obrazovanje nije nikakva garancija moralnog ponašanja. Napokon, i Karadžić je načitan i obrazovan, usto još i pjesnik - baš kao i Edvard Limonov koji je s brda pucao po Sarajevu.
