'Pozdravljam odluku našeg Pape, ali ne samo zbog toga što je to proceduralno olakšavanje postupka, nego zato što ljudi u tim trenucima zaista prolaze kroz stresna stanja. Prije svega, postupak je dug za svakog čovjeka jer je to njegovo osobno, teško iskustvo. Međutim, po mom iskustvu, a ono je bilo zaista sjajno, imamo izvanredne suce i branitelje ženidbenog veza', kazuje Lejdi Oreb za tportal.

Važno je, dodaje, fokusirati se na uzroke, a ne na posljedice. U tom smislu Crkva mora voditi više računa u pripremi za brak, što će olakšati stanja u budućem bračnom životu. Ljudi, naime, danas nažalost malo poznaju vjeru, pa olako donose i odluku o crkvenom vjenčanju, upozorava.

'To nije samo tako. Dakle, bolje dvaput promisliti o tome na koji način se vjenčati i više se pripremati za odnos prema osobi s kojom se ulazi u vezu', savjetuje Lejdi Oreb.

Kad je riječ o samoj proceduri poništenja crkvenog braka, kaže da je 'naša Crkva radila to na najbolji mogući način, koliko je mogla, jer prije svega mora braniti brak, a tek onda promišljati o uzrocima proglašenja veze ništavnom'.

Poništenje u 45 dana? Teško, riječ je o zahtjevnoj proceduri

'Ljudi ne razumiju da je tu riječ o duhovnoj razini, a ne o razlozima koji su doveli do raspada braka na svjetovnoj razini. Znači, ubrzavanje procesa svakako da, ali ne nauštrb vjere, braka i vrijednosti bračne zajednice', naglašava Oreb.

S obzirom na zahtjevnu proceduru, koja uključuje podnošenje medicinske dokumentacije i pozivanje svjedoka, je li realno očekivati da će se poštovati rok od 45 dana za završetak procesa, kako je to zatražio Papa? Lejdi Oreb nije sigurna u to. Smatra da je Franjo rekao to u dobroj namjeri, ali ipak je riječ o iscrpnom procesu.

'Sve je u dubokoj poniznosti, polaže se ruka na Bibliju, treba se pomoliti da se zna što će se reći, tu su i valjani svjedoci. Jako je važno osjećaš li, do trenutka sklapanja braka i u samom procesu, zaista u srcu obećanje da ćete biti zajedno do kraja života. Jer uglavnom to ne bude tako', ocjenjuje Oreb. Što se tiče ljudi koji vode proces, 'oni to sjajno rade': svećenici, koji su ujedno specijalizirani suci, prvo majčinski preslušavaju o čemu je riječ, potom drugi slušaju svjedoke, treći su psiholozi, četvrti - na prvostupanjskom - 'gledaju tvoju stranu', a potom branitelji ženidbenog reda analiziraju argumente.

U Crkvi bi najmanje trebalo ići 'preko reda'

Proces poništenja crkvenog braka, u slučajevima u kojima sve teče glatko, traje oko tri godine, od čega dvije na prvostupanjskom i još godinu dana na drugostupanjskom crkvenom sudu. Njezin proces potrajao je pet godina, a razlozi nisu bili osobni, već tehničke prirode.

'Imala sam vrlo valjane razloge, međutim nadbiskupija koja je u to vrijeme radila, a nije zagrebačka, imala je zastoj iz nekih svojih, opravdanih tehničkih razloga, zbog kojih su jedno vrijeme stali. Morala sam malo sačekati, uostalom kao i ostalih 70 ljudi prije mene', kazuje Oreb.

U našem je mentalnom sklopu, ističe, da kada je netko poznat, to ide brže. 'To se ne smije dogoditi jer čovjek danas mora imati povjerenja u nekoga i uzor. A uzor moraju biti ljudi povezani s Bogom, ne ljudi iz svijeta... Dakle, nema preko reda nigdje, a najmanje bi trebalo tako biti u Crkvi. Nema veze jesi li poznat ili ne. Što to znači? Ako si poznat, to znači samo da ti je netko omogućio da budeš poznat, a to je prije svega, ako je sve u redu, onaj koji ti je dao talent', tumači Oreb, dodajući da je to široka tema.

'Kad oprostiš... i kosti su ti slobodne'

Kad je konačno dobila crkveni razvod, osjetila je oslobođenje.

'Zaista, kako živim tu našu vjeru, i u nacionalnom i u vjerskom smislu, to mi je bila punina života. Zašto? Zato što sam prije toga bila u molitvi, a riječ je o međusobnom opraštanju, bez obzira tko što čovjeku napravio i u normalnim raskidima, kamoli u ovim teškim. Čovjek mora biti slobodan, prije svega u oprostu. Možeš dobiti papir, a i dalje biti zarobljen povrijeđenošću. Kad oprostiš, onda si slobodan, kosti su ti slobodne, zglobovi ti normalno rade', svjedoči.

Ljudi, zaključuje, ne razumiju da je to duhovno pitanje, a ne pitanje toga 'jesi li sad slobodan pa se ideš vjenčati po drugi put'. Njoj to nije palo na pamet; proglašenjem bračne veze ništavnom željela je svim članovima obitelji omogućiti slobodu razvoja na daljnjem životnom putu.