Referendum će se održati 18. rujna, a u ovom trenutku nezavisnu Škotsku podupire 47 posto birača. U kampanju 'Bolje je zajedno' koja se protivi nezavisnosti Škotske upregnuti su svi veći mediji u Škotskoj i Londonu, resursi moćne britanske vlade kao i krupni kapitali, ali unatoč svemu, pobornici nezavisnosti jačaju i ulazimo u završnicu utrke s potpuno neizvjesnim ishodom.

Guardian je naveo pet razloga zbog kojih broj pobornika kampanje za nezavisnost Škotske raste. Prvenstveno, navodi se u tekstu autora Mikea Smalla, zastupnici nezavisnosti su pokret, a ne kampanja i samim time lako dolaze do volontera dok ih protivnici moraju plaćati. Ovladali su društvenim mrežama i uspostavili su neposredan kontakt s biračima.

Pobornici nezavisnosti samim time nemaju problema s predstavljanjem svog cilja javnosti jer je on jasan, dok protivnici imaju problema objasniti zašto bi se trebalo glasovati protiv. To dovodi i do komičnih situacija, npr., kad neki zastupnici škotsku nezavisnost dovode u vezu s ruskom invazijom na Ukrajinu. Priča je završila sprdnjom na Twitteru - 'čuvajte domaće kekse, dolaze Rusi'.

Potom, pobornici kampanje znaju da moraju zaći iza tradicionalnih šablona unutar kojih birači izlaze na izbore ako misle pobijediti. U potrazi za biračima zašli su u centre za nezaposlene kako bi se pobrinuli da se svi registriraju za glasovanje.

Ovdje nije riječ o običnoj kampanji, nego o političkom cilju. Zbog toga su aktivisti pokucali na svaka vrata kako bi promovirali svoje ciljeve. Idući razlog koji ide na ruku borcima za nezavisnost Škotske je taj što su protivnici referenduma smatrali da ne postoji ozbiljna opasnost da se Škotska odluči za nezavisnost.

Tako je prije nekoliko mjeseci zastupnik laburista u parlamentu Ian Davidson skandalozno izjavio da je u kampanji bilo dovoljno samo 'ranjenika probosti bajunetom'. Taj ukorijenjeni osjećaj da imaju pravo pokazao se njihovom glavnom slabošću. Za mnoge pripadnike medijske elite i političke klase pitanje škotske nezavisnosti toliko je apsurdno da bi se uopće ozbiljno o njemu razmišljalo, piše Guardian.

To ide toliko daleko da su neki lokalni konzervativci već pripremili slavljeničke tulume za 19. rujna. Klasična priča o ražnju i zecu u šumi. Kako navodi Guardian, postojeće elite žive u dobro uspostavljenoj mreži samoreproducirajuće mitologije da do njih ideja o nezavisnosti Škotske uopće nije doprla, do prije nekoliko dana, kada je mogućnost postala sasvim izgledna.

Zbunjeni od ljutnje, žele vjerovati se da radi o uroti Alexa Salmonda i njegove Škotske nacionalne stranke (SNP). Ali ako vas predrasude navode na to da mislite da je Salmond lokalni pandan Roberta Mugabea, diktatora Zimbabvea, onda ćete teško osmisliti pobjedničku strategiju, smatraju u Guardianu.

Strast, osjećaj da pokret brani tkivo društva protiv mjera štednje čini se značajna. Ne kraju, ali ne najmanje važno, pobornici nezavisnosti nova su lica, od kojih su mnogi mladi i nastupaju artikulirano i pametno dok postojeći politički establištment, oličen u aktualnom konzervativnom premijeru Davidu Cameronu i bivšem laburističkom Gordonu Brownu, agitira protiv škotske nezavisnosti. Ne treba zaboraviti da najjače britanske stranke laburisti, a pogotovo konzervativci imaju nisku potporu u Škotskoj. Bitka za škotsku nezavisnost protiv je ukorijenjenih interesa i vrijednosti.