Da je obrazovanje najbolja metoda borbe protiv diskriminacije i ponižavajuće stereotipije kad su Romi u pitanju, najbolji je dokaz naša sugovornica Nura Ismailovski, članica Odbora za nacionalne manjine i potpredsjednica Zajednice Roma Hrvatske (ZRH) koja je uspješno završila Medicinsko-biokemijski fakultet. Ona je za tportal objasnila probleme s kojima se Romi susreću te kako ih uspješno riješiti
Iako bi, prema svim zakonskim pravilima, djeca Roma trebala imati jednaka prava kod upisa u vrtić, škole i fakultete, čini se kako je to samo teoretski.
'Obrazovna politika za Rome je, što se tiče Nacionalne strategije za uključivanje Roma, 'vrlo dobra na papiru', no činjenice govore suprotno što se tiče same provedbe. Naime, oko 70 posto romske djece se gubi tijekom osnovnoškolskog obrazovanja, a svega 10 posto završava srednju školu, unatoč stipendijama za učenike i studente na nivou Hrvatske. Veliki broj djece nema uvjete za normalan život, od stanovanja do nezaposlenosti roditelja, pa to samim time jako utječe i na njihovo obrazovanje. Budući da je Ustavom određeno da je osnovna škola obavezna i besplatna za svako dijete, onda je iz danih podataka vidljivo da su prava romske djece zakinuta i postavlja se pitanje zašto institucije dopuštaju da se romska djeca gube tijekom osnovnoškolskog obrazovanja', napominje Ismailovski.
Izoliranost zbog stereotipa
Problemi romskih obitelji su brojni, posebno u hrvatskim gradovima u kojima su izolirani kao narod. Tako imaju i manju mogućnost za integraciju, ali i upis u obrazovne ustanove. No kao dobar primjer pomaganja i poticanja obrazovanja Nura navodi Grad Zagreb. Važno je napomenuti da je upravo ona prva Romkinja u povijesti koja je zastupala građane Grada Zagreba, a i danas se aktivno bavi politikom.
'Problemi roditelja su raznoliki i veliki. Nezaposlenost, prihod samo od socijalne pomoći, nepismenost, neriješeno stambeno pitanje, nemogućnost plaćanja prijevoza djece do škole, nemogućnost plaćanja vrtića i slično, što svakako utječe na sam ishod školovanja djece, ali to ne umanjuje odgovornost institucija u osiguravanja svakom djetetu pravo na osnovno školovanje. Grad Zagreb je svakako primjer dobre prakse u svemu, a osobito što se tiče položaja romske nacionalne manjine. U Zagrebu nema tipičnih romskih naselja, već lokacija na kojima žive Romi s većinskim stanovništvom. Zagreb je prvi grad koji je napravio svoj Akcijski plan za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, a ja sam sudjelovala u njegovoj izradi kao gradska zastupnica. Jednako tako uspjela sam uz podršku gradonačelnika uvesti Stipendije za učenike i studente pripadnike romske nacionalne manjine s ciljem motiviranja na završavanje srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja. Ono što našu gradsku stipendiju razlikuje od državne je svakako kriteriji za dobivanje što je prosjek ocjena koji mora biti minimalno 3.0. Na taj način ih motiviramo da što bolje uče i završavaju školovanje. Interes je svake godine sve veći, javlja se sve više vrlo dobrih i odličnih učenika i studenata, a iz njihovih prijava vidljivo je da svake godine imaju bolje prosjeke', objašnjava potpredsjednica ZRH-a.
Tako su, primjerice, u školskoj godini 2012./2013. dodijeljene 4 stipendije za učenike i 2 za studente, a u 2015./2016. 42 za učenike i jedna za studente.
Integraciju im dodatno otežavaju društvene predrasude poput onih da kradu, ne žele raditi, primaju socijalnu pomoć i slično. Jednako tako, u Hrvatskoj se trenutno ne vode nikakvi statistički podaci o pripadnosti Roma u bilo kojoj sferi, bilo da je riječ o obrazovanju, zdravstvu ili socijalnoj skrbi. U Zagrebu se trude tu praksu donekle promijeniti.
'Za razliku od Hrvatske, pri dodjeli Stipendije Grada Zagreba jedan od uvjeta je dokaz o nacionalnoj pripadnosti, gdje svaka punoljetna osoba dokazuje pripadnost potvrdom o upisu u registar birača, a za maloljetne osobe pripadnost mora biti upisana u rodnom listu ili bar jedan od roditelja mora biti pripadnik romske nacionalne manjine koju dokazuje potvrdom o upisu u registar birača', kaže Ismailovski.
Čak i ako se uspiju upisati u škole i na fakultete, djeca Roma kasnije najčešće nemaju mogućnost dobivanja posla, zbog boje kože, izgleda ili same činjenice da su pripadnici romske nacionalne manjine. Jednaka je situacija i na radnom mjestu, jer zbog svoje nacionalne pripadnosti rijetko uspiju napredovati, unatoč znanjima i kompetencijama koje posjeduju.
Obrazovanje i zapošljavanje jedan od glavnih problema
Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2011. godine, u Hrvatskoj živi 16,975 Roma, ali brojni stručnjaci smatraju da je broj i dvostruko veći. Pritom je velik broj Roma koji žive na području Hrvatske bez utvrđenog identiteta.
Ujedno, UNICEF kao najveće probleme s kojima se Romi u Hrvatskoj susreću navodi siromaštvo, nizak standard, obrazovanje (zbog diskriminacije ne uspijevaju ostvariti svoje pune obrazovne potencijale), zapošljavanje (predrasude poslodavaca, stigma), zdravlje (loš ekonomski položaj u odnosu na ostalo stanovništvo Hrvatske) te stanovanje (neadekvatni i prenapučeni stambeni prostori).