Iako je Merčep, kojemu je pozlilo, inzistirao da se današnja rasprava završi do kraja, liječnica Bolnice za osobe lišene slobode, koja ga prati na suđenju, nakon pregleda je ocijenila da nije u stanju nastaviti pratiti raspravu, pa je sudac Zdravko

Majerović prekinuo današnje ročište i najavio nastavak idući ponedjeljak kao što je već ranije određeno, a tada će biti i dovršeno ispitivanje današnjega trećega svjedoka Stevana Brajenovića, kojega su bili zatočili pripadnicj pričuvne postrojbe MUP-a.

Prije nego što je Merčepu pozlilo, naime, zdravstveno stanje mu je sve lošije jer je prije nekoliko godina pretrpio moždani udar, svoje su iskaze dali Miodrag Vučković i Nikola Peleš, pri čemu ga nijedan nije izravno teretio za mučenja. Štoviše, Peleš je ustvrdio da mu je 'sam Merčep jednom u Pakračkoj Poljani, tom jedinom prilikom kada ga je tamo vidio u crnoj uniformi, spasio život, ali da je tek kasnije kad se ovaj kandidirao za hrvatskog predsjednika shvatio da je Merčep taj koji mu je spasio život'.

Sve strane u postupku zanimalo je kako to da to nije ranije spominjao, jer je svjedočio u drugim kaznenim postupcima protiv tzv. 'merčepovaca' na što je Peleš kazao da je 'govorio o tom događaju, ali da to nikada nije ušlo u zapisnik jer je Merčep bio bog i nije ga se smjelo spominjati, te da je na pitanje je li ga ikada vidio u Pakračkoj Poljani vjerojatno kazivao da nije jer se tako moralo, trebalo je čuvati glavu, a treba i danas'. Na pitanja prijeti li mu danas netko i tko, Peleš je odgovorio: 'Ma, ništa to ne vrijedi', a upitan boji li se - kazao je: 'Meni su u glavi pregorjeli osigurači, ja sam na pragu 60-ih godina i ako me ubiju, baš mi je svejedno.'

Peleš, bivši taksist u Kutini, kojega su, kako je kazao, 1991. u Poljanu bili priveli muškarci u maskirnim uniformama s policijskim oznakama na ispitivanje, a zapravo je tamo završio u jednomjesečnom zarobljeništvu, ispričao je da ga je Merčep spasio kada ga je jedan od pripadnika pričuvne postrojbe MUP-a namjeravao ubiti, kazavši 'nemoj'. Inače, Merčep je danas od Peleša ustavši zatražio da ga pogleda i kaže je li siguran da ga je vidio tamo i je li riječ o istoj osobi, na što je Peleš kazao da je 'siguran da ga je vidio te da po visini odgovara, ali i da je otada prošlo 20 godina'.

Peleš je kao i ranije ispričao da je svjedočio ubojstvu pripadnika SIS-a koji ga je prije toga ispitivao i koji je ubio Aleksandra Antića zvanog Saša te da je tom prilikom zajedno s Brankom Velagićem bio prisiljen kopati jamu u koju je pred njima bačen likvidirani Antić. Njegovo tijelo, međutim, nikada nije pronađeno, a Peleš je iznio sumnju da je ono maknuto iz jame na livadi pokraj mjesta Janja Lipa jer je prije ekshumacije već sve bilo prerovano. Tko su ubojice i zbog čega je Saša ubijen, kazao je da ne zna, sjeća se da su tamo bili dovezeni u dva automobila i da je u jednome od njih bio Munib Suljić.

O Antićevom ubojstvu, tvrdi, 'ranije nije otvoreno govorio na nagovor lokalnih kutinskih pijanaca koji su mu prijetili, a da bi sačuvao glavu'. S obzirom da ga je Merčepov branitelj podsjetio da u ranijim postupcima nije prepoznao osobe koje su ga zatočile, a danas je govorio o Suljiću te Zvonku Zakošeku kao 'o alfi i omegi i njihovom zapovjedniku' te Siniši Rimcu koji mu je 'nogom razbio nos pri kopanju jame za Antića', Peleš je ponovio da je 'trebalo čuvati glavu te je na nagovor odvjetnika tijekom ranijih postupaka kazao da ih ne prepoznaje premda ih jest prepoznao'.

Kazao je i da je kad se pokušao nagoditi da ga ne ubiju od njega traženo 100.000 njemačkih maraka koje nije imao, a malo kasnije mu je oduzeta ušteđevina od 23.000 njemačkih maraka te dva automobila - BMW i Mercedes.

U zatočeništvu mu je, kazao je, 'bilo nišanjeno repetiranom puškom u čelo, a i zastrašivan je lupanjem električnim pendrekom u zid te je traženo da piše o četnicima, ali o njima nije ništa znao, a kad su ga navodno htjeli razmijeniti s neprijateljem nije htio ići jer se htio boriti na hrvatskoj strani jer nije četnik'. Kazao je da su inače glavni stražari bili u redu, a da su probleme stvarali oni koji su dolazili privremeno zbog pijanstva i krađa.

Drugi današnji svjedok Miodrag Vučković, kojemu su roditelji nestali 1991. godine, svjedočio je da su ga u Pakračku Poljanu na ispitivanje iz Varaždinskih Toplica, gdje je radio kao fizioterapeut, dovele uniformirane osobe, ali zbog slabog vida se ne sjeća oznaka na njihovim odorama. Tamo je bio zadržan dva dana, a pritom je sreo i oca s kojim se pozdravio i izgledao mu je normalno, ali se ne sjeća o čemu je s njim razgovarao. Vučković je istaknuo da mu nitko nije prijetio i da ne zna jesu li osobe s kojima je bio na ispitivanju bile naoružane, a kazao je i da mu je na hodniku prišao čovjek s brkovima i pritom drugome rekao da ga ne diraju jer se 'našao u krivo vrijeme na krivom mjestu'.

Vratili su ga u Zagreb i potom je otišao natrag u bolnicu gdje je radio s ranjenim hrvatskim vojnicima. Čuo je razne priče, a oca i majku nije tražio jer, kako je kazao: 'Dvoje malodobne djece, supruga, bojao sam se, nikoga konkretno, ali situacija je bila takva, rat, znate kako je. I nakon završetka ratnih operacija na tom području nisam pokušao tražiti roditelje. Bolje tišina za mene, suprugu i djecu. Pomirio sam se s time, sa sudbinom da ih ili ima, ili ih nema.'

Upitan boji li se danas, odgovorio je da se 'nema koga bojati' i istaknuo da 'od nikoga ništa ne traži, ni lipe, i da bi sve ponovio i da u svakom većem gradu Hrvatske ima prijatelje koje je liječio i da po ovoj svojoj Hrvatskoj hoda uzdignuta čela'.