"Znam osjećaje gospodina Lončara prema našemu glavnom gradu i što ga sve veže s njim i siguran sam da mu nije bilo lako donijeti takvu odluku. S druge strane, pratim kampanju - pravi lov na vještice - što se tim povodom protiv njega vodi i jasno mi je da nikakvu drugu odluku nije mogao donijeti”, priopćio je Mesić, u čijem je drugom predsjedničkom mandatu Lončar bio posebni savjetnik za međunarodne odnose.

Mesić kaže da glavni 'argument' onih koji Lončara napadaju i optužuju jest da je odigrao ključnu ulogu pri donošenju rezolucije Vijeća sigurnosti kojom je uveden embargo na uvoz oružja u Jugoslaviju, pa je time “razoružanu Hrvatsku izručio na pladnju” Miloševiću.

No, dodaje da je to posvemašnja besmislica i da su ključne zemlje pri koncipiranju te rezolucije bile SAD, Britanija i Austrija, a Hrvatska njome ni na koji način nije bila pogođena.

U to je vrijeme, naime, jedini međunarodno priznati subjekt bila Jugoslavija, dok Hrvatska, kao njezina federalna jedinica ionako nije smjela legalno uvoziti oružje, pa se na nju nikakva zabrana Vijeća sigurnosti i nije mogla odnositi. Odnosila se, međutim, na JNA i spriječila je uvoz golemog kontingenta oružja iz Sovjetskog Saveza, namijenjenog armiji koja je stala na stranu Miloševića. Oružje za našu obranu uvozili smo ilegalno i prije i nakon uvođenja embarga, navodi Mesić.

Kaže da Lončara cijeni zbog njegovog golemog znanja i iskustva koje je, koliko je mogao, nakon raspada Jugoslavije stavio na raspolaganje Republici Hrvatskoj, ne hvaleći se time ni tada, ni danas.

"Nije zaslužio javni linč kojemu je izvrgnut i koji Hrvatskoj nanosi sramotu, a potencijalno i štetu u svijetu u kojemu mnogi ljudi od utjecaja još uvijek znaju tko je Budimir Lončar”, zaključuje Mesić.