Kad bi se u nacionalnim okvirima birala 'osoba godine', po mnogima bi pobjednik bila Hrvatska gorska služba spašavanja, ljudi koji u najtežim uvjetima i riskirajući vlastite živote spašavaju živote drugih, vatrogasci i ostale urgentne službe, a kako ističe prof. dr. sc. Mirjana Krizmanić, cijeniti treba nesebičnu solidarnost običnih malih ljudi, na što smo kao narod posebno ponosni. To smo nedavno i dokazali kada su poplave pogodile slavonska sela Gunju, Račinovce i Rajevo Selo...
'Mislim da bi kriterij za osobu godine bila nesebična solidarnost, netko tko se u ovim teškim godinama pokazao posebno solidarnim. Solidarnost je, naime, još jedina osobina ovog naroda koju cijenim. Kad su teške situacije, a imali smo, rekla bih, tešku godinu, hladnu zimu, poplave... tu uvijek izađe na vidjelo neka dobrota ljudi. Sjetite se samo kako su se ljudi odazvali i skupili novac za liječenje male Nore Šitum. Inače, danas ne vidim nikoga tko bi bio osoba godine u Hrvatskoj. Za mene je osoba godine 'narodna solidarnost', ova obična topla ljudska solidarnost ljudi koji i sami nemaju previše, a ipak odvoje za nekog kome je potrebnije jer ovi 'poznati' koji se ističu velikim humanitarnim donacijama, uglavnom to čine zbog sebe, da se o njima piše u medijima. Također, ako je netko prvi u sportu, on to čini uglavnom zbog sebe, zbog svog uživanja, a ova solidarnost običnih ljudi tako je nesebična', misli naša istaknuta psihologinja prof. dr. sc. Mirjana Krizmanić
Slično razmišlja i profesorica dr. sc. Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
'Po mom mišljenju, to bi trebala biti osoba koja tiho, bez pompe i velikih riječi, odgovorno radi svoj posao. Korektno. To bi trebala biti osoba koja uporno, anonimno, pruža pomoć bilo kome potrebitom iz svoje najbliže okoline i pritom osjeća radost, što je, uostalom, za svakog čovjeka najveća nagrada. Pomoć i briga za druge može biti zaposlenje, kulturno ponašanje, briga o dostojanstvu drugoga, briga o ljudskim pravima… Takvi ljudi, sudeći po tome kako izgledaju naslovnice novina, nikada neće dobiti mjesto u medijima, naprosto zato što su oni nevidljivi i žele takvima ostati. A njih je danas, unatoč svemu, velik broj', smatra profesorica Vilović.
Izbor za naj-Istrijana godine
Istrani već sedam godina biraju najboljeg pojedinca iz različitih područja društvenog, gospodarskog i javnog djelovanja. Dobro zamišljen koncept dodjele Istriane, statue koja je djelo akademskog kipara Erosa Čakića, ima potencijala razvijati se, a naš prijedlog je da se dogodine kao sedma kategorija svakako uvrsti i izbor za Humanitarca godine.
Za 'naj osobe 2014.' stručna povjerenstva nominirala su 18 kandidata u šest kategorija, a prestižni kipić Istrianu osvojili su: poduzetnik Gracijano Rudan u području gospodarstva, umjetnik Dean Skira na području kulture, glazbena diva Radojka Šverko u području glazbe, epidemiologinja dr. Olga Dabović Rac u području zdravstva te kuglašica Mirjana Liović u području sporta. Prvi put svojevrsni istarski Oscar, jer Istriana je zapravo kipić u obliku ženske statue na postolju od maslinovog drveta i izrađen od sintetizirane bronze, dodijeljen je i u kategoriji znanosti, odgoja i obrazovanja, a odlukom građana i struke uručen je redovnom profesoru Marinku Škare s Ekonomskog fakulteta u Puli.
Naime, o laureatima Istriane zajednički odlučuju žitelji Istre, javnim glasanjem putem medija, te istarski gradonačelnici, predsjednici uprava najrelevantnijih tvrtki, urednici lokalnih medija i čelnici kulturnih, sportskih, glazbenih udruga, klubova, saveza i ustanova. Prva Istriana, čiji je idejni začetnik novinar Danijel Sponza, dodijeljena je 2008. godine u pet kategorija, a od ove godine na zahtjev prosvjetnih djelatnika, izbor 'osoba godine' proširen je za još jednu kategoriju znanosti, odgoja i obrazovanja, što je, dakako, pohvalno jer se njihova djelatnost ne svodi samo na usvajanje gradiva - kako narod kaže, 'na mladima svijet ostaje', a često je briga o odgoju mladih više na plećima prosvjetnih djelatnika negoli roditelja.
Uz laureate, koji su ipak prevagom glasova publike svaki u svojoj kategoriji zaslužili ovogodišnju Istrianu, za titule 'osobe godine' u Istri nominirani su bili također: od strane HGK Pula direktor tvrtke Aqvapark d.o.o. Branko Kovačić iz Poreča; od strane županijskog Upravnog odjela za kulturu dr.sc. Ivan Matejčić za monografiju 'Eufrazijana – katedrala u Poreču' i Teatar Naranča zbog cjelogodišnje produkcije; u kategoriji glazbe kantautor i vođa grupe Indivia Franko Krajcar, ženska klapa Teranke, trubač i osnivač Jazzistra Orchestra Brano Sterpin; u području zdravstva onkolog Županijskog mobilnog tima za palijativnu skrb dr. Diego Brumini i urolog pulske Opće bolnice dr. Predrag Marmontov; u području sporta višestruki europski i svjetski prvak u kickboxu Boris Mišković i boćar Darijan Živolić te u novoustanovljenoj kategoriji s područja znanosti, odgoja i obrazovanja profesorica matematike i dugogodišnja ravnateljica Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu Ljiljana Radoš
No šest kategorija samo je malen djelić života. Nažalost, sve je više ljudi kojima je u nekom momentu života potrebna tuđa pomoć, bilo da se radi o 'korici kruha', smještaju ljudi koji su ostali bez krova nad glavom, skupljanju hrane za neimaštinom pogođenu obitelj, novca za hitnu operaciju, ili spašavanju životinja i ljudi čiji su životi iznenada ugroženi bilo da su se našli pred vatrenom stihijom, na razbješnjelom moru ili mrzloj gori, pa smatramo da ljudska nesebičnost i solidarnost također zaslužuju Istrianu, kao smjerokaz i potporu da takvih ljudi bude što više.
