Prošle srijede belgijska državna tajnica Nicole de Moor rekla je da se očekuje sve veći pritisak na smještaj azilanata u nadolazećim mjesecima i da želi 'apsolutno izbjeći da djeca završe na ulici ove zime'.

Umjesto toga, samci će se morati sami snalaziti, piše Euronews.

To je izazvalo žestoku reakciju, a regija Bruxelles i Amnesty International među onima su koji su pozvali vladu da se predomisli. Europska komisija rekla je da će kontaktirati s belgijskim vlastima po tom pitanju.

Reakcija na muškarce koji traže azil bilo je i u drugim slučajevima. To pitanje postavilo se i kada je britanska vlada odlučila smjestiti 500 migranata na teglenicu Bibby Stockholm u južnoj Engleskoj, a sve kako bi izbjegla trošenje novca na hotelski smještaj.

'Jedini problem je to što toliko ljudi stiže na brod i svi su muškarci. Gdje su obitelji? Gdje su žene i djeca?' rekao je za BBC lokalni stanovnik.

Drugi su bili eksplicitniji u komentarima. 'Jako sam zabrinuta, bojim se, ja i moja djeca dolazimo na more, ovdje na plažu. Kako ćemo moći raditi kad je ovdje 500 muškaraca?' komentirala je jedna žena.

Zašto uglavnom muškarci migriraju i traže azil?

Prema podacima Agencije EU-a za azil, muškarci su prošle godine činili 71 posto podnositelja zahtjeva za azil.

Međutim stručnjaci i aktivisti ističu da postoje razlozi zbog kojih su muškarci ti koji često krenu na put.

Profesor Nando Sigona, voditelj odjela Međunarodnih migracija i prisilnog raseljavanja na britanskom Sveučilištu u Birminghamu, kaže da se muškarci smatraju glavnim hraniteljima obitelji u mnogim zemljama i da su uključeni u aktivnosti koje su više okrenute javnosti, uključujući i to da se od njih očekuje da se pridruže vojsci.

'To ih također čini vjerojatnijim metama u situaciji političkih i društvenih previranja', dodao je.

'Putovanje u Europu je opasno i skupo, a skupljanje dovoljno novca za sve članove da potraže zaštitu u inozemstvu je teško, tako da se često muškarci prvo šalju u inozemstvo kako bi osigurali prihode za uzdržavanje obitelji, ali i probali ishoditi međunarodnu zaštitu za nju', dodaje Sigona.

Međutim, s obzirom na to da neke zemlje imaju restriktivnije pristupe za mehanizam 'okupljanja obitelji', Sigona upozorava da 'vidimo sve više djece i žena koji prelaze opasan prijelaz i riskiraju svoje živote, a takav je slučaj i prilikom neregularnih prelazaka u Sredozemlju i preko Engleskog kanala'.

Nedostatak komunikacije s lokalnim zajednicama povećava strah koji osjećaju oni koji imaju nove susjede, a ne znaju ništa o njihovom porijeklu, dodaje.

'Tražitelji azila često su smješteni u ionako siromašnim i marginaliziranim područjima, a njihovu prisutnost neki lokalni stanovnici doživljavaju kao daljnji oblik isključenosti', rekao je. Često se zaboravlja na komunikaciju s lokalnim zajednicama i ljudi se bez prethodnog dogovora s njima smještaju u određene prostore.

Sigona nije oduševljen belgijskim planom za muškarce samce i ne smatra ga 'odgovarajućim'.

'Žene s djecom i obiteljima manjina su u sustavu azila. Iako je očito važno da imaju sklonište za zimu, malo je vjerojatno da se svim samcima mora uskratiti sklonište da bi ih se smjestilo', poručuje Sigona.

Smatra da je pravi cilj belgijskog plana 'kažnjavanje pojedinačnih podnositelja zahtjeva, čime se jača pogrešna percepcija javnosti da migranti zlorabe sustav i da su opasni'.

U dokumentu koji grupa Care4Calais objavljuje na svojoj web stranici navodi se: 'Mladići koje vidite na ovim brodovima daju sve od sebe kako bi zaštitili svoje obitelji. Svoje majke, bake, sestre, bebe, kćeri. Koliko često otac kaže da bi umro za svoju kćer, muž kaže da bi umro za svoju ženu? Pa ovi momci to provode u praksi.'