Komentirajući posjet glavnog tajnika Organizacije ujedinjenih naroda (OUN) Bana Ki-moona Hrvatskoj na završetku proslave 20. obljetnice njezina članstva u toj organizaciji, katolički tjednik ‘Glas Koncila’ ocjenjuje kako bi se iz posjeta prvog čovjeka OUN-a moglo iščitati nešto zbog čega bi se svi nositelji vlasti itekako mogli sramiti, a njihova se (nedostatka) srama danas stidi i većina hrvatskih građana.
‘Što to bitno za današnju Hrvatsku Ban Ki-moonu prigoda nije dopustila reći, što je ostalo prigušeno’, pita se u komentaru ‘(Ne)ugodna istina’, Branimir Stanić, koji zamjenjuje glavnog urednika tjednika, te dodaje: ‘Upravo istina da najvrednije što Hrvatska ima nije došlo po zaslugama posljednjih vlasti čija je državotvornost nizom postupaka postala više nego upitna; upravo istina da su te vlasti mahom kumovale sve prisutnijem beznađu, očaju mnogih hrvatskih ljudi’.
Po Stanićevim riječima znade to dobro savjest struktura vlasti, koju je moralo štrecnuti to što iz usta uglednoga gosta ‘nije stigla praktički niti jedna pohvala da je Hrvatska nakon teške borbe za samostalnost u Domovinskom ratu ostvarila itekako mogući gospodarski procvat koji bi njezinu narodu omogućio blagostanje i učvrstio je na svjetskoj gospodarskoj karti’.
‘Štoviše, dogodilo se upravo suprotno. Ne bi li stoga svatko s imalo srama kao poraz svojih politika i kao bespredmetnu jalovost svojih vizija 'napretka' shvatio činjenicu da svakodnevno svojim postupcima ruši ono najvrednije po čemu je Hrvatska prepoznata: obezvređujući Domovinski rat, rasprodavajući nacionalno bogatstvo, povećavajući nacionalni dug i razarajući stoljetne temelje kršćanske kulture u Hrvatskoj?’, napominje komentator.
Podsjeća da ono što je Ban Ki-moon isticao u svojim pohvalama Hrvatskoj isključivo pripada u kategoriju kulturnoga kapitala.
‘Hrvatska ne samo da grca pod jarmom dugova nego, k tomu, priprema samoubojstvo odričući se mnogih dijelova kulturnoga kapitala. Kako drukčije gledati, primjerice, na rušenje kršćanskih vrednota braka, obitelji i vjerskog odgoja?’, pita se komentator.
U zaključku komentara napominje da su dosad hrvatske vlasti 21. stoljeća donosile pogubne odluke zaklinjući se, populistički, da ih donose uime onih koji tek dolaze, da im tobože osiguraju bolju budućnost.
‘Možda bi trebali promijeniti perspektivu: početi donositi odluke u ime onih zahvaljujući kojima je Hrvatska danas Hrvatska. Svaki put kada se upuste u ideju rasprodaje hrvatskoga nacionalnog bogatstva, donošenja zakona koji idu protiv života, kresanja temeljnih prava radnicima i umirovljenicima, pogodovanju krupnom kapitalu, njegovanju poslušničkoga mentaliteta prema atavizmima starih kadrova, kad počnu pristajati na sitne ucjene i prodaju kućnog praga za ručak - trebaju se zapitati: Jesu li se za to preci borili, ginuli, umirali?’, napominje se u komentaru ‘Glasa koncila’.
