Podsjetimo, osmero članova Statutarne komisije SDP-a u subotu je jednoglasno odbacilo zahtjev Aleksandre Kolarić za povratkom u SDP, odakle je izbačena na prijedlog Predsjedništva stranke jer je javno i nesmiljeno kritizirala odluku Vlade da se posebnim zakonom pokuša spriječiti izručenje udbaša Josipa Perkovića Njemačkoj. Problematično je bilo i to što se od odlučivanja o njezinom zahtjevu za povratkom nisu htjeli izuzeti Peđa Grbin te Ingrid Antičević Marinović, članovi Glavnog odbora SDP-a koji su prethodno glasali za njezino izbacivanje iz stranke.

Hoćete li se, nakon svega, priključiti nekoj od postojećih stranaka?

Definitivno ne. Ostajem socijaldemokratkinja i neću si tražiti 'zamjensku' stranku. Nastavit ću javno djelovati i zagovarati socijaldemokratske vrijednosti u društvu kroz medije, društvene mreže i sl. Meni politika ne treba da me zaposli. Iako bih vrlo vjerojatno, uz preferencijalno glasanje, završila u Saboru, to mi nije primarni cilj. Želim i dalje izvana poticati promjene koje su nužne u SDP-u i koje će se dogoditi prije ili kasnije. Neobičan put, znam, za našu političku scenu, ali ja živim na tržištu i to mi daje visoku razinu slobode i nezavisnosti. Nemam nikakvu korist od politike, dapače imam veliku poslovnu štetu, ali to nije nešto što financijski ne mogu podnijeti. Dakle, i dalje mislim ostati ono što jesam, na istim socijaldemokratskim vrijednostima, a one su nažalost upitne za Milanovića i ekipu oko njega.

Dugoročno, znači, planirate se vratiti u SDP?

Dok ova oligarhija vodi SDP, molbu za članstvo neću podnositi. Pričekat ću da vidim s kojom argumentacijom su donijeli odluku i kako su je utemeljili na Statutu.

Je li vas iznenadilo to što je odluka bila jednoglasna?

Tamo gdje svi misle isto ne misli nitko. To je jasna stvar. Ono što ozbiljno dovodi u pitanje pravičnost postupka je činjenica da je poslovnik o radu Statutarne komisije tajni dokument. To vam je kao da idete na sud, a zakon o procesu je tajan. Posljednji put se to dogodilo vjerojatno s inkvizicijom. Tražila sam da mi se objasni procedura, ali sve je ostalo na tome. Nisam sigurna ni da su oni uopće glasali o izuzeću; rekli su mi da su to odlučili ranije na sjednici. A to su dvije nespojive funkcije – ne možeš i tužiti i suditi, prvo glasati za moje izbacivanje, a nakon toga objektivno i neutralno odlučivati o molbi. Ne mogu Grbin i Antičević Marinović istovremeno sjediti u Glavnom odboru te donositi različite odluke i dokumente, a zatim kao članovi Statutarne komisije ocjenjivati statutarnost tih dokumenata i odluka. Statut SDP-a, koji to omogućava, krši osnovne principe prava. Jednostavno, ne možeš biti i saborski zastupnik i ustavni sudac u istom mandatu. A činjenica da nitko od članova te komisije nema hrabrosti javno objaviti i obrazložiti odluku jasno govori o kakvoj se odluci radi.

Poručili su da su i u prethodnim slučajevima, o kojima je odlučivala Statutarna komisija, odluku i obrazloženje slali pismeno.

Nisu oni nikada imali ovakav slučaj. To su izlike. Moj slučaj je presedan te izaziva velik interes i građana i medija već godinu i pol. Neka javno argumentiraju koji su razlozi odbijanja, a ne da informacije anonimno plasiraju preko visokog izvora.

Koliko je bilo realno očekivati da će vas primiti natrag, s obzirom na to da ste najavljivali da ćete odmah osnovati stranačku frakciju?

Sve što sam najavljivala predviđeno je Statutom. SDP može imati političko-programske struje i, prema tome, da su poštovali Statut, demokraciju i pravednost, bilo je realno očekivati da me prime. Ali nije se odlučivalo pravično, nego je glavni motiv bila poslušnost Milanoviću i otpor spram bilo kakvih promjena, demokratizacije i modernizacije stranke.

Ovisno o obrazloženju, što dalje zapravo možete poduzeti?

Ne pada mi na pamet tužiti sudu svoju stranku jer mislim da SDP nije Zoran Milanović i ekipa oko njega. A ja bih morala tužiti stranku, a ne Zorana Milanovića, tako da to ne dolazi u obzir. Teoretski bih mogla ići na sud. Problem je u tome što je Zakon o političkim strankama izuzetno slab i jako širok – znači, ne definira dovoljno materiju demokratskog ustroja stranaka i sve ostavlja na odlučivanje strankama. Da, nedemokratski je i nepravično ono što su napravili, ali za sud mora postojati zakonska osnova.

Kako uspoređujete SDP Ivice Račana i SDP Zorana Milanovića?

Račanov SDP je imao vjerodostojnost, a ovo vodstvo nema ni dosljednost ni vjerodostojnost. Račan je ostavio državu s pet posto gospodarskog rasta, a na našu žalost ova ekipa je stigla samo do 0,5 posto ili 0,1 posto, ovisno o metodologiji kojom računamo. Zoran Milanović i današnja oligarhija bi i Ivicu Račana izbacili iz stranke kada bi javno, kritički, upozoravao na njihove pogreške. Pa pogledajte što su napravili Antunović, Vidoviću, Piculi, Holy, Komadini, Bernardiću i Rajku Ostojiću. Najbolji primjer je Linić. Možemo mi raspravljati o Liniću, ali za članstvo i simpatizere on predstavlja kičmu same stranke, kao jedan od njenih osnivača. Sve što Milanović radi već dvije i pol godine tiče se samo unutarstranačkih izbora: on sustavno politički eliminira sve ljude koji imaju ili snagu u stranci ili snagu izvan stranke. Mene je eliminirao usred unutarstranačkih izbora za Zagreb, na kojima sam bila potpredsjednički kandidat jer imam snagu javnog i medijskog govora te politički integritet među građanima. Linić je imao neprikosnoven status kao stranački senior. Zato se stranka i polomila na njemu. Ako je Milanović uspio Slavka Linića, koji je kičma SDP-a, uz malo muke, ali zbog lažnih optužbi, izbaciti iz stranke (DORH je naknadno potvrdio zakonitost predstečajnog postupka Spačve), onda je logičan zaključak da bi zbog kritike izbacio i jednog Ivicu Račana.

Sedam godina je dugo razdoblje za promjenu kulture jedne organizacije, kako se to u biznisu kaže. I to je Milanović, na duboku tugu svih istinskih socijaldemokrata, uspješno odradio. Današnji SDP nema puno dodirnih točaka s onim SDP-om. Ivica Račan je mogao biti ovakav ili onakav, ali Ivica Račan, koliko je meni poznato, nije pokrenuo nijedan proces izbacivanja zbog verbalnog delikta. Osim toga, s tim čovjekom sam tri godine surađivala i na kraju sam otišla kad sam ja to odlučila. A jednako sam kritički razmišljala, govorila i njemu na sastancima. Za stranku i za svaku organizaciju korisne su osobe koje razmišljaju svojom glavom. Iz pet različitih prijedloga možete napraviti najbolji prijedlog, a od pet klimavaca nema nikakve koristi.

Na subotnjem saslušanju nisu vam postavili nijedno pitanje?

Ne. Neki su gledali u stol pred sobom, neki u pod, a dvoje su piljili u mene, ne moram vam reći s kakvim izrazom na licu. I to ljudi koji u životu sa mnom nisu popričali. Bilo je jako neugodno i već dugo nisam u nekoj prostoriji osjetila toliko bijesa. A za što? Zato jer sam se suprotstavila nepravdi? Jer nisam pasivno legla da me dalje gaze kad su mi već nanijeli nepravdu? Ili zato jer znaju da sam rekla i da govorim istinu te da moje kritike stoje. Moj je dojam da je komisija svoju odluku donijela ranije, a uputili su mi poziv kao smokvin list demokratske procedure. Pozvali su me na sjednicu, a nitko me nije imao ništa pitati? Sve im je bilo unaprijed jasno.

Kako će se SDP reformirati kad se čini da i Karamarko radi za njega?

Apsolutno. On radi za Milanovića, i grupa veterana u Savskoj također. Milanović je namjerno dopuštao da situacija s njima dođe do točke ključanja jer mu ta radikalizacija nosi podršku, ali to je politički neodgovorno i štetno za društvo. Trebao je ranije reagirati. Dakle rade za njih, ali problem je u tome da je, koliko god HDZ bio očajno loš, radikalizirao društvo i širio mržnju, a to vodstvu SDP-a ne vraća vjerodostojnost. Dio ljudi ponovno se okuplja oko SDP-a, logično zbog straha, ali razočarenje mnogih je duboko i ogromno. Izbori se ne mogu dobiti samo na strahu, niti je on dobar saveznik. Mislim da će apstinencija na izborima vjerojatno biti velika.