Slavko Linić, jedan od lidera SDP-a, u intervjuu Globusu ustvrdio je kako su premijer i stranački predsjednik u jednoj osobi 'loše iskustvo koje će se morati promijeniti'. Pozivajući se na loša iskustva iz 'vlade šestorice', rekao je kako 'oni koji idu u vlast ne smiju upravljati strankom' te najavio unutarstranačke izbore u pola godine od eventualnog preuzimanja vlasti.

'Milanović će to jednostavno prešutjeti, a službeni stav SDP-a bit će kako su to rasprave unutar stranke. Vjerojatno će SDP to pokušati predstaviti kao svoju prednost i reći kako uvijek prednjače u demokratskim inovacijama, dok će ih HDZ zasigurno napasti kako su slabi i da ne znaju tko kreira politiku u stranci', ukazuje politički analitičar Višeslav Raos

HDZ će, po njemu, upozoravati kako je to dokaz i da SDP zajedno s partnerima ne bi mogao formirati kvalitetnu vladu. Raos ipak dvoji koja je pozadina Linićevih izjava.

'Otvaraju se pitanja postoji li nezadovoljstvo dijela SDP-a sadašnjom pretkampanjom ili je to ishitrena izjava koja se referira na trendove unutar stranaka po kojima u budućnosti neće morati postojati jedinstvo predsjednika stranke i premijera. Drugo rješenje bilo bi rizično za SDP, jer bi bili prva stranka u Hrvatskoj koja bi se okušala u tome', ukazuje Raos.

Skloniji je, ipak, vjerovati kako dio SDP-ova vrha nije zadovoljan tijekom pretkampanje u kojoj se taktika Zorana Milanovića uglavnom svodi na 'bježanje od medija i štedljivost u izjavama'.

Analitičar Raos nadalje smatra kako su Linićeve riječi 'prilično velik udar na Milanovića', ako se zna da je, prilikom izbora za Račanovog nasljednika, upravo bivši potpredsjednik Vlade, među ostalima, 'gurnuo' mladog političara na čelno mjesto socijaldemokrata.

I Višeslav Raos, ali i njegov kolega Davor Gjenero, smatraju kako u zemljama koje imaju dulju tradiciju višestranačja od Hrvatske nije neuobičajeno da premijer ne bude nužno i predsjednik stranke. Gjenero navodi i dva odlična primjera: iskustvo Schröder – Lafontaine u Njemačkoj i aktualni odnos srbijanskog premijera Cvetkovića i predsjednika Tadića.

Gerhard Schröder nije bio predsjednik socijaldemokrata, nego karizmatični i vrlo popularni kancelar jedne od njemačkih saveznih država, pa su zahvaljujući njemu uspjeli pobijediti konzervativce nakon dugo vremena. Oskar Lafontaine je, iako predsjednik stranke i ministar financija, u pola godine izletio prvo iz vlade, a poslije i iz stranke', podsjeća Gjenero.

Po njemu, 'nije moguće u sustavu parlamentarne demokracije voditi vladu, a ne biti šef vodeće političke stranke unutar koalicije i to jednostavno ne funkcionira'. 'Šef izvršne vlasti je uvijek onaj tko kontrolira najveću stranku vladajuće koalicije. Zašto Mirko Cvetković nije predsjednik vlade u pravom smislu riječi, nego je šef izvršne vlasti Boris Tadić? Jednostavno, zato što je Tadić predsjednik stranke', objašnjava Davor Gjenero.

Još i dodaje kako 'uvijek u slučaju političkog sukoba između predsjednika vlade i predsjednika stranke kao pobjednik izlazi premijer, jer on raspolaže resursima'. 'Kad su Linićeve izjave u pitanju, ne vjerujem da je, s obzirom na veliko političko iskustvo, nešto lupio. Vjerojatno je s nekim razlogom rekao to što je rekao', procjenjuje Gjenero.

I on zaključno smatra kako neće biti nekih ozbiljnijih reakcija ni s Milanovićeve, ni sa SDP-ove strane te nagovještava da će 'svi računati da stvar padne u zaborav'.