Osim što su se Karamarko i Milanović danas složili u mišljenju da bi što prije trebalo konstituirati Sabor - pa makar i na pet minuta - ujedinilo ih je i 'drveno željezo'. Taj oksimoron prvi je, prije nekoliko dana, upotrijebio Tomislav Karamarko, i to nakon susreta s Božom Petrovom u Šibeniku.

'Mogu imati svoje mišljenje o tripartitnoj vladi i tom nekakvom zajedništvu za koje sam rekao da je drveno željezo, ali ću ipak doći tamo jer želim čuti, pa neka me probaju uvjeriti da je to nešto jako dobro, a pogotovo kako bi to izgledalo u onom provedbenom planu', rekao je Karamarko u petak, sugerirajući da će se oko njega trebati dodatno potruditi, kao da je baš HDZ 'uvrijeđena mlada' u procesu snubljenja potencijalnih partnera.

Danas se ista jezična figura, navodni klasični primjer oksimorona, našla na usnama Zorana Milanovića.

'Konsenzus po svojoj naravi isključuje ultimativnost. Ako je prisilan, onda je drveno željezo, oksimoron, i ne može biti ultimativan konsenzus', kazao je Milanović, odgovarajući Petrovu koji je zaiskao barem privremeni konsenzus oko predsjednika Sabora.

I tu je, na drvenom željezu, kako vrcnula tako i namah ugasla iskra žarko žuđene sloge HDZ-a i SDP-a. O 'drvenom željezu' kao izrazu nije htjela raspredati nagrađivana jezikoslovka Nives Opačić, navodeći da joj je to nepoznato. 'Pitala bih one koji to govore što je to - ja ne znam', kazala je Opačić, stručnjakinja za jezik koju je cjelokupan znanstveni i pedagoški rad uvrstio među najdosljednije promicatelje hrvatskoga jezika i kulture u Hrvatskoj te u velikome dijelu slavističkoga svijeta.

Umjesto za 'drvenim željezom', promicatelji hrvatskoga političkog suparništva mogli su, istinabog, posegnuti i za nekim primjerenijim oksimoronom na putu do zajedništva, kao što su 'siguran rizik', 'nov i poboljšan' ili 'živi fosil'.