"Istina je voda duboka i nikoga ne bi trebala uvrijediti, ali može zaboljeti. Međutim, u ovoj našoj istini nema ničega bolnog, ona je u stvari lijepa. Teška, krvava, ali lijepa", poručio je Milanović u govoru na središnjem obilježavanju Dana antifašističke borbe u Brezovici.

Dočekan pljeskom i skandiranjem, Milanović se pred okupljenim državnim vrhom i uzvanicima, osvrnuo na osnivanje Prvog sisačkog partizanskog odreda prije 80 godina.

Ove godine obilježavanje tog događaja organizirala je Vlada, a na svečanost u spomen-parku Brezovicu po prvi došao je i premijer Andrej Plenković. Bio je to prvi zajednički posjet nekom događaju predsjednika Republike i premijera nakon višemjesečnih sukoba, koji su izbili oko izbora novog predsjednika Vrhovnog suda.

Milanović je istaknuo da se tada okupilo “77 sisačkih komunista, boraca za revoluciju, boraca za bolji poredak i promjene, koje, ako ne pojedu svoju djecu, onda ih često nagrizu”.

Poručio je da tim ljudima “ne činimo uslugu” ako stalno ističemo da su bili Hrvati i da je to bila hrvatska borba. “Da, oni su svi osim Nade Dimić bili Hrvati, međutim, prije svega, bili su komunisti, u borbi za revoluciju, sovjetsku Hrvatsku, ne demokraciju”, kazao je.

Napomenuo je da Janko Bobetko, kasnije proslavljeni general iz Domovinskog rata, nije, kako se to često danas spominje, bio u redovima Prvog sisačkog partizanskog odreda.

“Što ne znači da ne bi bio ovdje da je mogao biti, ali bili su neki drugi ljudi. Bio je Mika Špiljak, Marijan Cvetković”, nabrojio je. “To su bili heroji, heroji od kalibra, ali i drugi ljudi, avanturisti, koji su često znali prijeći crtu i napraviti nepravdu. Sve je to naša povijest, naša istina, ona ne vrijeđa, ona ne bi trebala biti bolja”, poručio je MIlanović.

Istaknuo je kako na središnju proslavu Dana antifašističke borbe u Brezovicu nije došao kako bi "ikome utjerao svoju istinu", već da ukaže na stvari koje Hrvatsku stavljaju tamo gdje joj je mjesto. “Hrvatska nije bila samo na strani pobjednika, Hrvatska je bila na strani istine i dobra, većina hrvatskog naroda i hrvatskih Srba. Isticati cijelo vrijeme da su bili pobjednici, a ne gubitnici je lutrijski pogled na život i sudbinu. To znači da smo mogli izgubiti da je, recimo Osovina, dobila rat. Bi li to naš otpor učinilo manje vrijednim?”, zapitao se Milanović.

Hrvatska nije bila samo na pobjedničkoj strani, jer to je “računovodstveni pogled na svijet”, Hrvatska je bila i na strani rizika, pogibelji i hrabrosti. Stoga Hrvatska, kao i Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, s dubokim razlogom slavi Dan antifašističke borbe.

Naglasio je da sisački odred nije bio prvi koji je osnovan u Europi, međutim tu je došlo do simbioze antifašističke borbe koja se dogodila u Žabnom, a onda i u Sisku mjesec dana kasnije, 22. srpnja 1941., kada su partizani bili opkoljeni velikim ustaškim snagama.

Ustanak sa srpskom braćom i sestrama u očuvanju ljudskosti

Borci su nakon toga otišli na Baniju, “da bi zajedno s našom srpskom braćom i sestrama, podigli ustanak na oružje, u očuvanju ljudskosti”.

“S jedne strane komunistička agitacija, s druge strane, jer hrvatski narod u tom trenutku nije bio zreo na ustanak, i srpski narod u Hrvatskoj, naša braća po oružju u tom ratu, su zajedno sa hrvatskim komesarima dizali taj narodni ustanak, on se događao na Kordunu i Baniji”, istaknuo je Milanović.

Govoreći o ulozi Hrvata u Drugom svjetskom ratu istaknuo je kako je odlazak u antifašističku borbu za Hrvate bio "čin nevjerojatne hrabrosti", jer su uživali relativan komfor u usporedbi sa Srbima i Židovima, koji su u NDH bili proganjani i ubijani.

U Hrvatskoj i danas ima ljudi, i to ne malo, koji na ovaj dan ne gledaju s odobravanjem, koji ne žele tu proslavu, ali “to je tako u političkom sustavu", kazao je Milanović naglasivši da je danas u Brezovici cijeli državni vrh.