Premijer je u srijedu brzinski razriješio dvojicu neučinkovitih ministara 'prokletih' resora zdravlja i obrazovanja, a zatim i sam odletio iz Vlade za Brazil. Na letu dužem od 10 sati imao je vremena razmišljati o podjelama unutar SDP-a, činjenici da je u dvije i pol godine promijenio čak osam ministara i da u sljedećih godinu i pol dana više nema vremena za preokrete. Za njegove vladavine gospodarstvo nije raslo niti jedan kvartal!

Kada sleti u Brazil sastat će se, kako je rekao, na 'kurtoaznom' sastanku s predsjednicom Brazila Dilmom Roussef koji bi, prema njegovoj procjeni, trebao trajati 30 minuta. Zatim će na tekmu na stadion koji, koliko se zna, ni danas nema uporabnu dozvolu jer je sagrađen u zadnji tren uz nasilne prosvjede tisuća pobunjenih Brazilaca.

Zamislite, 200 tisuća Brazilaca, nacije koja je navodno deset puta luđa za nogometom od Hrvata, štrajka i protestno okupira gradske lokacije zbog Svjetskog prvenstva! Piše se da im smeta to što je država previše njihova novca potrošila za izgradnju stadiona. Jedino se mi ne bunimo što Milanović putuje bez smisla i troši naš novac, pa ni kad nam se cinično svima smije u lice.

Kakvo mišljenje premijer ima o hrvatskim građanima i svojim biračima, demonstrirao je jučer na konferenciji za novinare kada se osvrnuo na malobrojne kritičare putovanja u Brazil. Pitao ih je kako to da su primijetili da će njegov put u Brazil platiti građani, porezni obveznici. 'Onima koji vide vijest u tome da će put platiti hrvatski obveznici, odgovor je - a tko drugi? Tko drugi? Nekakva tajna organizacija. To je dio mog posla, idem tamo i držim palčeve za Hrvatsku. Mislim, sa mnom ili bez mene bit će im isto, ali to je moja dužnost', bio je izravan Milanović.

Kaže da bi ga hrvatska javnost ionako kritizirala - bio on tu ili u Brazilu. Znači, svejedno mu je. Ponavlja stalno da je on odgovoran za sve, a kada ga se pozove da pokaže odgovornost i da barem pristojno obrazloži ljudima svoje odluke – iz njega pršti bahatost i cinizam.

Nije zaista jasno kojim bi argumentima bilo tko zamjerio premijeru zemlje, u šestoj godini recesije, kada bi odlučio odbiti poziv na nogometnu utakmicu na drugome kraju svijeta.

Tko bi se usudio reći da je Milanović luđak kada bi slučajno sišao sa svojih visina i rekao: 'Dragi građani, počinje nogometno prvenstvo, zabavite se i odmorite od višegodišnjeg pesimizma bar mjesec dana. Dok se vi vratite u stvarnost, ja ću učiniti sve da nova dva ministra koja sam jučer imenovao budu potpuno uhodana u svoje resore jer imamo još samo godinu i pol dana mandata, a već sam previše vremena izgubio.'

Tko bi se odvažio kritizirati ga kad bi Milanović, po uzoru na novog predsjednika Slovačke Andreja Kiske (koji je odlučio svoju plaću podijeliti s najsiromašnijima po izboru uglednih humanitarnih udruga), odlučio da će npr. taj novac dati obiteljima kojima socijalna pomoć nije dostatna?

Vjerojatno bi Milanovića u tom slučaju netko nazvao populistom, ali barem bi rezultat na kraju bila konkretna pomoć konkretnim građanima, a ne potrošen novac na putovanje koje on sam ne zna i ne želi objasniti.

Da, 100 tisuća kuna (što je minimum koji će premijer prema našoj procjeni potrošiti u Brazilu) u kontekstu državnog proračuna zvuči kao sića. Za referendum iz proračunske zalihe dajemo 40 milijuna kuna bez pol muke, ali ne zaboravimo da je Milanović premijer Hrvatske, a ne Njemačke ili Norveške. On je predsjednik vlade jedne male opustošene države u kojoj živi oko 400 tisuća nezaposlenih, u kojoj je prosječna plaća zaposlenih sretnika oko pet tisuća kuna i u kojoj ljudi doslovce kopaju po kantama za smeće.

Pa recite, je li 100 tisuća kuna malo za putovanje kojemu ni sam premijer ne može objasniti smisao? Građani moraju postati svjesni činjenice da je to njihov novac. Trebali bi biti osjetljivi i na tramvajsku kartu od 10 kuna, ako ju Milanović, ili bilo koji dužnosnik ove izmužene zemlje, na naš račun kupuje bez smisla i cilja. Građani mu ionako svaki mjesec financiraju plaću koja iznosi oko 20 tisuća kuna.

Kada već premijer ne vidi pametnijeg posla nego putovati u Brazil, i kada se već pita tko bi mu trebao platiti put umjesto građana, evo odgovora: neka si Milanović od svoje plaće sam plati avionsku kartu od 20-ak tisuća kuna. Neka se odrekne dnevnice i neka sam plati svoje večere i vina. Njegova sigurnosna pratnja i dalje bi putovala na trošak građana, ali premijer bi poslao poruku.

No nije Milanović jedini takav političar. Evo, i šef HDZ-a Tomislav Karamarko poručuje da bi i on otišao na držanje figa u Brazil. Predsjednik Republike Ivo Josipović poručio je suptilno da je u ovakvoj krizi Milanović ipak trebao bolje promisliti o putovanju, no njegova je opaska licemjerna jer istu je stvar učinio i on prije nekoliko mjeseci kada je otišao na Olimpijske igre u Soči. Dakle, i dalje se traže prosvijećene alternative.