Premijer Zoran Milanović jako, ali baš jako voli biti na Kvarneru - putuje ondje kad god mu to prilike dozvoljavaju, međutim nikako da nam otkrije zbog čega su mu Rijeka, Krk ili Opatija tako prirasli srcu. Bilo bi to lijepo znati jer se ta putovanja cestom i zrakom događaju, u pravilu, na naš račun, pa kad mu već plaćamo vikende pokraj mora, red je i da nam objasni zašto to radimo
Skupa je i vožnja službenim automobilom, uz pratnju punog osiguranja, ali let državnim avionom ili policijskim helikopterom, uz dodatno korištenje službenog automobila i punog osiguranja, najskuplji su načini prijevoza. Dosad je na brzinske vikend-odlaske u Primorsko-goransku županiju (barem za one za koje znamo) Zoran Milanović potrošio desetke tisuća kuna iz Državnog proračuna, a da nije posve jasno odlazi li on ondje zbog službenih ili privatnih razloga. Ako su povod njegove premijerske obaveze i važni sastanci koje želi obaviti u miru, postavlja se pitanje zbog čega to ne može činiti u Zagrebu.
Banski dvori, državne rezidencije i zgrade, pa čak i njegov omiljeni dnevni restoran Tač, čine se posve primjerenima i dovoljnima za održavanje i formalnih i neformalnih sastanaka koji su sastavni dio obaveza predsjednika hrvatske Vlade. Neki važni sastanci mogu se, ponekad i moraju održati i u državnim objektima izvan glavnoga grada, ali onda za njih mora postojati dobar razlog, a i javnost biti upućena barem u to s kime se održavaju tako važni, diskretni susreti.
Da ne koristi službene automobile, državne zrakoplove i helikoptere, Milanovićevi vikendi na Kvarneru mogli bi nas, ali i ne bi morali zanimati, odnosno on bi mogao, ali ne bi i morao objašnjavati zbog čega ih tako provodi. No budući da u te svrhe koristi državne resurse, a na snazi su mjere štednje, dužan je odgovoriti na pitanje kako to da koristi izvanredni prijevoz helikopterom do Grobnika, pa ga službeni vozač odveze u Opatiju ili Rijeku, da bi se taj isti vozač praznog automobila vratio u Zagreb. Kako se, kad i čime premijer vratio u Zagreb? S kime je 'službeno' proveo vrijeme do povratka u Zagreb?
Bahat, nemaran i rastrošan
Banski dvori tvrde kako premijer koristi helikopter 'isključivo u situacijama kada zbog drugih obaveza ne može drukčije stići na službeni događaj'. Prošlog vikenda očito nije bila riječ o 'službenom događaju' jer da jest, mi bismo doznali o čemu je riječ. Gotovo istovjetna situacija zabilježena je prije dvije godine, kad je Milanović iz Sarajeva, umjesto u Zagreb, odletio na Krk, na kojem su ga dočekala četiri službena automobila s pratnjom. Fotografiranje je tom prilikom zabranjeno pod izlikom da je premijer u privatnom posjetu.
Nije Milanović jedini u svojoj vladi koji koristi službena sredstva prijevoza u privatne svrhe, odnosno radi vlastite komocije. Ministar Siniša Varga ove je zime uhvaćen na skijanju na koje je otišao službenim vozilom. Prva potpredsjednica Vlade Vesna Pusić naručila je nedavno Vladin avion da bi se vratila kući iz Ankare, u koju je uredno putovala redovnom zračnom linijom. Kad se razotkrio Vargin slučaj, Milanović je rekao da on nije dobro protumačio duh uredbe koja dužnosnicima omogućuje službenog vozača 24 sata dnevno. Još je moralizirao kako bi 'ljudi trebali imati osjećaj što je u redu, a što nije'. Poručio je Vargi tada da treba znati gdje je granica i obećao da će se propisi dodatno pooštriti kad je riječ o korištenju službenih vozila u privatne svrhe. To obećanje dijeli sudbinu drugih Milanovićevih obećanja. A ni on sam očito ne zna procijeniti 'gdje je granica' niti ima osjećaj 'što je u redu, a što nije'. Quod licet Iovi, non licet bovi.
Posve opravdano, šef HDZ-a Tomislav Karamarko našao se prije mjesec dana na udaru javnosti jer je vozio službeni automobil tvrtke u vlasništvu svoje tadašnje djevojke, a današnje supruge Ane Šarić. Iako je to učinio kako bi oca hitno odvezao u bolnicu, učinio je to suprotno zakonima ove zemlje i zbog toga je trpio političku štetu, a hoće li pretrpjeti i financijsku štetu, tek ćemo vidjeti. SDP-ovci su slučaj Karamarkovog Mercedesa (legitimno) eksploatirali koliko se dalo kako bi se ocrnilo političkog suparnika, ali nijedan od njih nikad nije postavio pitanje zašto im predsjednik Vlade i stranke koristi službena državna vozila u privatne svrhe. Premda je u prekršaju, Karamarko barem, u ovom slučaju, za svoje vozikanje nije trošio novac poreznih obveznika. HDZ je shvatio da im je premijer servirao šansu za uzvratni udarac.
Milanović je još jedan u nizu rastrošnih hrvatskih premijera i zloupotreba državnih vozila/osiguranja u privatne svrhe nažalost je samo još jedan u nizu teških gafova kojima on, pored već poslovične bahatosti, pokazuje nemar i potpunu nesvjesnost da takvi troškovi u zemlji kojom vlada, a koja grca u krizi, naprosto nisu podnošljivi. Čak i kad bi za njih postojalo 'službeno' opravdanje, čak i kad bismo konačno doznali zašto (ne)službeno toliko voli boraviti na sunčanom Kvarneru.
