Ujedinjeni Narodi su 2000. godine usvojili zajednički plan Milenijskih ciljeva razvoja. Tom se širokom inicijativom, koja je za provedbu dobila rok od 15 godina, nastoji suzbiti nekoliko akutnih problema današnjeg svijeta, kao što su siromaštvo, zaštita okoliša, zdravstvena skrb, jednakost među spolovima i pravo na obrazovanje. Pet godina prije zacrtanog ostvarenja ciljeva, jasno je kako tek jedan od osam postavljenih ciljeva može računati na ostvarenje u roku
Osam ambicioznih razvojnih planova koje su 2000. zacrtale 189 zemalja članica UN-a odnosi se na suzbijanje krajnjeg siromaštva, pravo na osnovno obrazovanje za sve, jednakost među spolovima, smanjivanje smrtnosti među novorođenčadi, borbu protiv AIDS-a, integriranje načela održivog razvoja te razvijanje globalnog partnerstva.
Potpisivanjem zajedničke deklaracije, zemlje su se nedvosmisleno obvezale na jasno mjerljive i vremenski ograničene ciljeve. No sudeći prema najnovijim statistikama UN-a u kojima se uspoređuje stanje u 2000. i 2010. godini, samo jedan od zacrtanih ciljeva može računati na ostvarenje u roku.
Radi se o cilju prepolovljavanja broja populacije čiji je dnevni prihod manji od dolara. S veoma optimističnog gledišta, moglo bi se zaključiti kako je krajnje siromaštvo (prema statistikama, ta se kategorija odnosi na osobe koje dnevno ostvaruju prihod manji od 1,25 dolara) donekle suzbijeno.
Tako bi brojka od 1,8 milijardi ljudi čiji je dnevni prihod ispod minimuma trebala dostići zacrtanu razinu od 920 milijuna ljudi do 2015. godine.
Dok se s nešto realnijeg gledišta, posebice iz pregleda po svjetskim regijama, očituje kako je jaz između bogatih i siromašnih i dalje prenaglašen.
Tako je afrički kontinent, posebice subsaharaska Afrika i dalje najveći gubitnik UN-ove strategije, bilo da se radi o pravu na obrazovanje, smrtnosti među novorođenčadi, borbi protiv side ili održivom razvoju.
Azijska regija je jedina koja je u prvih deset godina novog milenija zabilježila pozitivni pomak, što se može pripisati ekonomskom razvoju, No rezultati s azijskog kontinenta dokazuju da ima još itekako mjesta za poboljšanje, posebice na planu obrazovanja (tako u 2010. godini 46 posto djece u subsaharskoj Africi uopće ne pohađa školu, dok u južnoj Aziji taj postotak iznosi 27 posto).
Razloga za neuspjeh Milenijskih ciljeva ima mnogo, Djelomično se može govoriti o utjecaju financijske i ekonomske krize, no čak se iz UN-a mogu dobiti jasne potvrde o 'negativnoj bilanci'.
Kako UN troši novac?
Summit, upravo na temu Milenijskh ciljeva, zakazan je u New Yorku u rujnu. Zasad glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon snažno poziva sve zemlje potpisnice na jači angažman, no očito je kako upravo razvijene zemlje nisu održale svoja obećanja.
Među zemljama potpisnicama samo je nekolicina zemalja, poput Danske, Luksemburga, Nizozemske, Norveške i Švedske, ostvarila traženi udio (0,7 posto BDP-a) za javnu pomoć u razvoju dok ostale zemlje 'razvijenog svijeta' nastoje razviti tzv. 'inovativne' načine finaciranja UN-ove strategije koji ne bi direktno proizlazili iz nacionalnih proračuna.
Smatra se da će upravo ti novi načini financiranja, koji sežu od poreza na avionske karte, financijske transakcije i sportske kladionice, biti u središtu tema novog summita.
