Ja sebe vidim otprilike kao i građani koji žive na minimalcu! - izjavila je Milanka Opačić, objašnjavajući kako se, suprotno nekim medijskim špekulacijama, svi ministri u Vladi prema državnim financijama ponašaju maksimalno šparno i odgovorno. Nije bijesna na kolege koji probijaju zadata ograničenja, nego na bivšu, HDZ-ovu vlast koja im je ostavila teške utege zbog kojih oni sada moraju racionalizirati, važući, kako je rekla, hoće li kupiti hranu ili otići u kino.

Usporedba s ljudima na minimalcu krajnje je neukusna. Premda je posve točno da je prethodna vlast napravila strašnu štetu i ostavila dugove koji se danas, ovako ili onako, moraju poplaćati i sanirati.

Ali metafora o minimalcu ne stoji, jer država bez obzira na sve goru situaciju, bez obzira što privreda i građani financijski lipsavaju, nije smanjivala svoje prihode. Opačićka pokušava izigravati tešku patnicu, ali Vlada u kojoj je potpredsjednica državne troškove nije srezala.

Rashodi nisu prilagođeni fiskalnim mogućnostima zemlje. Još manje da bi bili na minimalcu.

Usporedba je još neukusnija na osobnoj razini. U zemlji u kojoj politička klasa odbija participirati u općoj oskudici građana bezobrazno je kad se ministrica pokušava smjestiti u kontekst siromaštva i odricanja. Svojom izjavom pokazala je frapantno pomanjkanje socijalnog osjećaja i takta. Čemu se zapravo i nije za čuditi. Jer tko u Vladi uopće zna što znači živjeti na minimalcu?

Pogotovo koliko o tome zna Opačićka, koja nikad u životu ništa konkretno nije radila, nego se odmah s fakulteta ubacila u politiku te s dobro plaćene pozicije može roniti krokodilske suze o minimalcu. Još jedna političarka lažna sućutnica.