Zaboravite mladog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Zaboravite mladost kanadskog premijera Justina Trudeaua. Austrijski 'politički vunderkind' Sebastian Kurz star jedva 31 godinu, na korak je da postane najmlađi šef vlade u svijetu. Nakon što njegova Austrijska narodna stranka (ÖVP) s osvojenih 30,2 posto glasova na prijevremenim parlamentranim izborima odabere koalicijskog partnera, dosadašnji ministar vanjskih poslova postat će 29. kancelar u povijesti Austrije ili 14. nakon 1945.

Preuzevši u svibnju vodstvo desnih Narodnjaka, Kurz ih je još više gurnuo udesno retorikom 'zajedništva, Austrije na prvom mjestu, ne migrantima, ne balkanskoj ruti, smanjenjem povlastica i prava izbjeglicama, kresanjem poreza' - kao da slušate Trumpa. Formula je uspjela, a EU se još malo više raspuknuo na pitanju izbjeglica.

Sebastian Kurz stigao je do vrha ni godinu dana nakon pobjede 73-godišnjeg austrijskog predsjednika Alexandera Van der Bellena, bivšeg Zelenog, zagovornika Europske unije i čovjeka koji je tijekom predsjedničke kampanje dolazio na posao podzemnom željeznicom. Zemlja valcera, Mozart kuglica i sretnih umirovljenika, gdje fino uređene penzionerke s friškim frizurama redovito objeduju u finim bečkim slastičarnicama Demelu ili Oberlaa, u samo je godinu dana u vrh vlasti izabrala jednog mladog konzervativca i jednog starog liberala.

Mladi konzervativac Kurz ima 30-godišnju curu, plavokosu ekonomisticu Susanne Thier s kojom je od svoje 18. godine, ali s rijetkim zajedničkim izletima u javnosti, uglavnom na koncertima ili balovima, poput onog na Balu udruge seljaka. Ona u roza dirndrlici, on u tradicionalnom Tracht kaputiću. Od njega kao potvrđenog konzervativca Austrijanci očekuju da će osnovati uredno registriranu 'pravu obitelj' s djecom, ali u rijetkim razgovorima na tu temu budući kancelar izjavljuje da za to nije spreman.

S kime će koalirati austrijski narodnjaci? To je pitanje visjelo u zraku i na prošlotjednom summitu Europske pučke stranke (EPP) u Bruxellesu, kojoj je nazočio i naš premijer Andrej Plenković. Koalicija sa Socijaldemokratima (SPO) je malo vjerojatna, jer je ionako pukla nakon deset godina vladanja. Brak s austrijskim Zelenima? Ne dolaze u obzir, a oni se ionako kotrljaju nizbrdo, jedva se uvukavši u Parlament. Ostaju slobodnjaci (FPÖ), ultra desni euroskeptici s dvostruko više osvojenih glasova nego njemački AfD. Kada su socijaldemokrati s njima koalirali 2000., EU je odmah isturio antene i Austriji udario sankcije. Ali vremena se mijenjaju, FPÖ se malo sakrio iza uglađenog jezika, a Bruxellesu to trenutačno nije jedina briga.

Uoči otvorenja 19. Kongresa komunističke partije Kine 18. listopada, plakati širom zemlje podsjećali su mase na to da je 'život u Kini dobar', a 'svaki dan u Kini praznik'. Svijet je obigrala slika 2300 delegata kako tri i pol sata pažljivo slušaju govor glavnog šefa Xi Jinpinga o tome kako će zemlju voditi na putu do prve svjetske sile. Za vrijeme njegova obraćanja delegatima, naciji i svijetu, Kina je stala: građani su masovno kampirali na ulicama ispred golemih ekrana, govor se pratio na Weibou (kineskom Twitteru), u uredima, tvorničkim halama, bolnicama, gledali su ga mališani u dječjim vrtićima, izvijestio je Reuters.

'Dang jian' na kineskom znači 'izgradnja Partije'. U svijetu njihove  informatičke tehnologije to je naziv za specijalne aplikacije namijenjene mladim članovima KP-a. Za sada ih ima do 400 različitih, a korisnicima pomažu u što lakšem snalaženju u partijskom životu. Sveučilište za elektroničku znanost i tehnologiju u jugozapadnom gradu Chengduu razvilo je jedan od stotinu takvih projekta nazvan Smart Red Cloud, a kompanija za online obrazovanje Hua Yu izbacila 'Dobrog člana kineske partije', projekt specijaliziran za aplikacije po narudžbi, te do sada broji 300 naručitelja među lokalnim partijskim ćelijama i tvorničkim ograncima sa šest milijuna članova.

Dok Kinezi njeguju partijski život, Nijemci bjesne zbog kapitalističkog bezobrazluka. Zbog bankrota druge najveće njemačke zrakoplovne kompanije Air Berlin, većina od osam tisuća njezinih zaposlenika dobit će otkaz nakon prestanka letenja 28. listopada, dok će - bez obzira na to što je odgovoran za insolventnost tvrtke - njezin CEO Thomas Winkelmann (ima njemačko i američko državljanstvo) do 2021. godišnje ubirati 'nemoralnih' 4,5 milijuna eura plaćice. Ugovor k'o ugovor, mora se poštovati. Winkelmann je preuzeo tvrtku ove veljače znajući da se guši u financijskim problema, ali je sebi osigurao plaću od 950.000 eura godišnje plus 400.000 bonusa za prvu godinu plus bankovnu garanciju da će mu plaće sjedati na tekući bez obzira na to hoće li kompanija odletjeti u ništa.

'Moralno ili ne, isplata Winkelmannu je apsolutno legalan način osiguranja plaće s bankovnim jamstvom i prilično uobičajena praksa', objasnio je broker za osiguranja Rolf Villmer pokislim radnicima koji su zbog toga štrajkali u berlinskoj zračnoj luci Tegethof.

Ima li javnost pravo znati na što članovi Europskog parlamenta troše novac poreznih obveznika? Na to je pitanje prozvan da odgovori Europski sud pravde (ECJ). Trenutačna pravila, naime, omogućuju netransparentno trošenje i zaigranima daju mogućnost za muljažu, a podatke o troškovima javnosti podastire samo 53 od 751 parlamentarca.

Dakle: svaki član mjesečno dobiva 4.300 eura za opće troškove (najam ureda, telefonski računi), što za svih 751 iznosi 40 milijuna mjesečno. Sljedećih 24.000 mjesečno ide na plaće osoblja, uključujući 360 eura dnevnog paušala za hotel i hranu, a još 4.200 godišnje za putovanje na relaciji Bruxelles-Strasbourg, jer se u Strasbourgu održavaju plenarne sjednice. Na to sad dolazi bruto plaća od nekih 8.400 eura na više.

No javnost nema uvida u to kako se novac i za što isplaćuje, pa neki parlamentarci odbijaju otkriti gdje su im uredi - među njima i Manfrew Weber, predsjedatelj EPP grupe desnog centra – jer ih 'iznajmljuju' u svojim privatnim kućama, navodi The Times. Do uvođenja novih pravila 2009. članovi Europskog parlamenta mogli su zapošljavati članove obitelji kao svoje službeno osoblje, a nakon zabrane imali su još pet godina 'prijelaznog razdoblja' da ih drže dok ne nađu nove. Tako je Nigel Farage 2006. zaposlio ženu, a nakon stupanja na snagu potpune zabrane 2014. dosjetljivi Farage prebacio ju je u tim svojeg UKIP kolege Raymonda Fincha. Tako je nekoliko latvijskih parlamentaraca međusobno izmiješalo rodbinu u svojim EU-uredima. 

P.S. 'Bog je sedam dana stvarao svijet, a osmoga pivo', stoji veliki natpis na prezbiterijanskoj crkvi iz 1923. u Youngstownu, država Ohio. Nekadašnji hram božji, a danas pivovara u neposrednoj blizini centra grada, ima i pivnicu u koju svraćaju studenti s obližnjeg sveučilišta i ozbiljni ljubitelji piva. Youngstown je nekada bio središte čelične industrije s mnogo radnika, radnici su nedjeljom odlazili u crkvu, ali danas nema ni radnika ni vjernika pa je od 2007. u tom kraju deset crkava pretvoreno u pivovare, a sljedeće godine pridružit će im se četiri nove. Jedan od vlasnika nove pivovare Sean Casey rekao je da je napuštenu crkvu Sv. Ivana Krstitelja kupio jer je bila jeftina i podsjećala ga na pivske hale u Bavarskoj. Tako to rade u Ohiu.