Hladno doba godine, suhi zrak u prostorijama, hrpa viroza i prehlada, kratki dani s vrlo malo sunca... Puf pant... U tren oka se možemo pretvoriti u posivjele, letagrične i vrlo otužne kafkijanske junake. Ako tome dodam da nas do prvog dana proljeća čeka otprilike 130 dana, možemo se svi skupa iz ovih stopa baciti u solarije s tajmerima namještenim na ožujak.

Tu nam uskače u pomoć spasitelj iz Zemlje Izlazećeg Sunca - miso!

Začin napravljen od fermentiranjem soje, riže, ječma, heljde u soli i kojikin gljivicama. Ovisno o dominirajućem sastojku, razlikujemo četiri vrste po boji i okusu - svijetlo krem, crvenkasti do tamnosmeđi, blagog okusa s manje soli do onih jakih s nešto više natrija. Najpoznatiji je sojin miso. U Japanu se može kupiti i u prahu, dok je kod nas dostupan u obliku paste. Japanska svakodnevna kuhinja, a posebice doručak, nezamislivi su bez miso juhe.

Makrobiotičari preporučuju one svjetlije miso paste za toplija godišnja doba, a tamnije za jesen/zimu - rekao bih da je najbolje izabrati onaj koji vam je najukusniji. Može ga se koristiti (najčešće) kao dodatak juhama, umacima, namazima, mesu... Dakle, baš kao pravi pravcati začin. Najvažnije je, kao i kod svih začina, biti umjeren.

Osnova klasične miso juhe leži u dashi temeljcu - dobiva se višesatnim namakanjem, odnosno kuhanjem (ispod razine ključanja) kombu algi s fermentiranom tunom ili komadićima sušenih sardina ili shiitake gljivama. S obzirom na to da je spomenutu tunu i sardine kod nas praktički nemoguće naći, najčešće se kuha temeljac od kombu algi i sušenih shiitake gljiva. Ako znate nekoga tko je na putu u Japanu, neka vam svakako donese dashi prah. Za nas, trule zapadnjake (čisto geografski, iz perspektive Japana), najlakše je skuhati povrtnu juhu bez dashi praha. Dok su sušene shiitake fine, alge malo tko voli zato se držite za naša nepca provjerene metode. Okorjeli mesožderi mogu skuhati riblju ili mesnu juhu.

Dakle, na veće komade narežite mrkvu, celer, korabu, luk, nekoliko češnjeva češnjaka, pokoju zaleđenu papriku (ako je imate), rajčicu - može i malo onog iz tube, listove peršina... Koristite svo povrće koje imate pri ruci. Dodajte mrvicu soli i malo mljevene slatke paprike.

Kuhajte u većem loncu pola sata dok fino ne omekša, a opet ne izgubi formu. Umjesto soli možete na kraju kuhanja dodati par kapi soja sosa (shoyu ili tamari). Povrće na kraju kuhanja izvadite iz vode da biste dobili bistru juhu koju ćemo nakon hlađenja raspodijeliti u porcije od dva do tri decilitra te potom zalediti. Za to su idealne plastične čaše. Moram napomenuti da nikada smijete ulijevati vruću tekućinu u plastiku jer je tako činite poroznom i štetnom - sumnjam da itko želi piti takve kemijske spojeve.

Procijeđeno povrće možete izmiksati i s malo curryja te sezamovog ulja napraviti brzi umak za meso s rižom ili tjesteninom.

Na dva i pol do tri decilitra tekućine ide jedna žličica miso paste.
Zaleđenu juhu istresite u šalicu ili zdjelu i podgrijte. Ja ću, na snebivanje svih new age bio fanatika, juhu podgrijati u mikrovalnoj dok ne zaključa. Izvadite i potom dobro razmutite miso pastu dok je juha vruća. Potom dodajte nasjeckan svježi ili sušeni vlasac, a može i malo usitenjenog tofua. Ako ćete miso dodati u juhu iz koje niste izvadili povrće i/ili meso, imajte na umu da se miso nikako ne smije kuhati jer ključanjem se mijenja okus, gube zdrave bakterije i enzimi koje olakšavaju probavu i podižu organizam.

Uz miso nećete dobiti set noževa, gulilicu za krumpir i poput kamena tvrde trbušnjake. Dobit ćete snagu i energiju kao da je sva toplina sunca i snaga zemlje  u vama. I to sve dok poput emancipiranog frajera ili opasne tarantinovske heroine ispijate toplu juhicu iz šalice s dubokim pogledom u daljinu.

Bonus: svijetla miso pasta, tzv. rižin miso, slatkastog okusa, može odlično zamijeniti mliječne proizvode. Dodajte ga umjesto vrhnja, maslaca ili mlijeka, ali i soli u krem juhe, umake. U kombinaciji s blagim rižinim octom ili limunom može se koristiti umjesto kiselog vrhnja.