Hrvatska sudjeluje u misiji u Afganistanu od 2003. i u tih 16 godina kroz nju je prošlo oko 5500 vojnika i vojnikinja. Svi su se oni dobrovoljno javili za odlazak, a svake godine prijavi ih se puno više nego što je potreba. Takva navala rezultat je želje za profesionalnim ostvarivanjem i pokazivanjem onoga što su naučili tijekom obuke, ali i dobre zarade zbog dnevnice koja doseže otprilike dvogodišnju plaću
Svaki put kad se u Afganistanu dogodi neki incident u kojem su ugroženi ili stradaju hrvatski vojnici mnogi u Hrvatskoj postavljaju pitanje što uopće radimo u toj zemlji i zašto naši vojnici odlaze ondje te se izlažu pogibelji. Tako je bilo i nakon što je u napadu bombaša samoubojice u glavnom afganistanskom gradu Kabulu u srijedu smrtno stradao skupnik HV-a Josip Briški, a još dvojica hrvatskih vojnika teže su ranjena.
Za Hrvatsku kao državu odgovor je jednostavan - u sklopu međunarodnih organizacija kojima pripadamo (NATO, EU i UN) obvezali smo se pomoći u uspostavi i održavanju mira u ratnim područjima ili područjima u kojima postoje napetosti koje bi mogle eskalirati u sukob, a jedan od načina da se to postigne vojno je sudjelovanje u mirovnim misijama.
vezane vijesti
-
![Pucali su na njih i gađali ih granatama. Ovo su pogibeljne situacije u kojima su se hrvatski vojnici našli u Afganistanu]()
Pucali su na njih i gađali ih granatama. Ovo su pogibeljne situacije u kojima su se hrvatski vojnici našli u Afganistanu
-
![Otišli su u Afganistan prije pet mjeseci: Detalji misije u sklopu koje su stradali hrvatski vojnici]()
Otišli su u Afganistan prije pet mjeseci: Detalji misije u sklopu koje su stradali hrvatski vojnici
-
![Bombaš samoubojica raznio se pred vozilom s hrvatskim vojnicima u Afganistanu: Jedan preminuo, dvojica teško ozlijeđena]()
Bombaš samoubojica raznio se pred vozilom s hrvatskim vojnicima u Afganistanu: Jedan preminuo, dvojica teško ozlijeđena
Sa slanjem vojnika u misije Hrvatska je počela četiri godine nakon vojno-redarstvene operacije Oluja, kojom je de facto završen Domovinski rat, 1999. godine, kada je poslala deset mirovnih promatrača u misiju Ujedinjenih naroda u Sierra Leone. Od tada su hrvatski vojnici, prema podacima sa službene stranice Oružanih snaga RH, sudjelovali u gotovo 30 mirovnih misija UN-a, NATO-a i EU-a.
Za vojnike je slojevit odgovor na pitanje zašto odlaze u misije u kojima su izloženi pogibelji. Prvo, odlaze u misije jer im je to posao. Nitko od njih nije se zaposlio u vojsci zato što je želio lagodan život u uredu u nekoj vojarni ili u zgradi Ministarstva obrane, nego zato što želi raditi vojnički posao, a on, među ostalim, znači odlazak u ratnu zonu poput Afganistana.
Drugi je razlog napredovanje u službi, a koje je brže i sigurnije ako je vojnik sudjelovao u misijama zbog međunarodnog iskustva. Treći, ali ne i najmanje važan razlog, je novac. Za odlazak u misiju u Afganistan hrvatski vojnici, uz redovnu plaću koju dobivaju u Hrvatskoj, također dobivaju dnevnice u iznosu od oko 100 eura. Tako u šest mjeseci provedenih nekoliko tisuća kilometara od kuće zarade gotovo 20.000 eura, što im zasigurno pomaže da si podignu standard života, a prema vlastitim svjedočenjima iz prijašnjih godina, novac koriste, primjerice, za vraćanje kredita, dovršenje gradnje kuće i slične stvari.
Upravo je najviše prijava godinama vezano za misiju u Afganistanu jer su dnevnice ondje najveće. Primjerice, za odlazak u misiju u Poljsku vojnici su dobivali 60 eura dnevno, a razlog za veće dnevnice u Afganistanu taj je što je to najopasnija zona u koju se ide.
