Budućnost je u stanove stigla preko domaćica i njihovih kuhinja. Iako obično nismo skloni na ovakav način razmišljati o  pokretanju mehanizma tehnološkog razvoja, upravo uloga žena posvećenih radu u domaćinstvu igrala je ulogu koja do danas nije dovoljno ni jasno valorizirana. Štednjaci na drva, plin ili struju, hladnjaci, bojleri, lonci, tanjuri, kuhinjski elementi, mlinci za kavu, mikseri, tosteri, mikrovalne razvijali su se, mijenjali svoje oblike i usavršavali funkcije upravo zbog želja, opažanja i savjeta tih često zanemarenih, podcjenjivanih i zaboravljenih anonimnih žena s pregačom.  Uostalom, jedan od najžešćih konflikata vođa Hladnoga rata, poznata kuhinjska debata Hruščova i Nixona u srpnju 1959, nije se dogodila ni zbog prepirke o snazi hidrogenske bombe ni zbog leta na Mjesec, već upravo zbog prepucavanja o stupnju i smislu modernosti kuhinje! Dovoljan razlog da oživimo nekoliko prizora o njenom razvoju iz domaćeg 'ekspres-lonca', i to za početak iz ludih i ubrzanih tridesetih godina - vremena puštanja mladih klica modernog konzumerističkog društva.

Minimalizam

Prvi hrvatski javni savjetnici za uređenje interijera nastali tridesetih godina  model minimalističkog funkcionalnog uređenja predstavljaju kao idealan, a opsjednutost funkcionalnošću išla je do te mjere da je jedan promotivni letak za posuđe u 35 redaka teksta riječ 'praktičnost' spomenuo čak deset puta! Moderna kuhinja zamišljena je na površini od nekih sedam kvadrata , ali sa svim potrebnim sadržajem - sudoperom koji se može spremiti poput ladice, preklopnim stolom, štednjakom na plin ili, još češće, na drva i ugljen te ormarom manje visine s racionalno organiziranim odjelcima u kojima svaki komad posuđa ima točno određeno mjesto. Anonimni stručnjak uređenja Ženskog lista 1935. godine skanjuje se nad činjenicom da su 'nekad kuhinje bile vrlo velike, pa su se domaćice prirodno tužile na umor i dešavalo se onda to što je danas gotovo smiješno, da se žena samo vođenjem kućanstva može potpuno iscrpsti'.

Inovacije

Ako je išta zajedničko generaciji naših prabaka i nama samima, onda je to divljenje tehnološkim dostignućima iz SAD-a. Čitatelji zagrebačkog Obzora 1929. godine u jednom dahu čitaju izvješća iz Amerike koja kažu da su 'sve kuće imale priključak za struju i električno svjetlo, a mnoge i tekuću, toplu i hladnu vodu. U njima su se prema anketnom upitniku o posjedovanju aparata za kućanstvo, nalazili 'vacuum čistilac, električni ledeni ormar, električna mašina za pranje i sl.'. Iako su to godine u kojima nismo znali kako prikladnije nazvati 'električni ledeni ormar', inovacija nije nedostajalo. Njemački proizvođač Durax izbacio je tako uz reklamnu kampanju na naše tržište 'posuđe od stakla koje prkosi vatri'. Duraxove posude su bile toliko dobre da 'domaćica kad pozove drugarice na čaj neće trebati da ih ostavlja same ni na jedan čas'.

Upute za održavanje

Jedan od temeljnih zadataka svake prave domaćice svakako je i kvalitetno održavanje sredstava dnevnog rada, a pri tome je prednjačio savjet da 'svaka domaćica mora biti dobro upućena da posao koji radi obavi dobro,  s malom potrošnjom snage i novca'. Iz suvremene perspektive obilježene izborom između desetina kemijskih sredstava za čišćenje riječ je o pravoj egzotici. Čistoća porculanskih tanjura održava se pranjem u mlakoj vodi s petrolejem, rđa sa štednjaka odstranjuje se trljanjem glavicom luka, čajne posude peru se namakanjem u vodi ispunjenom sodom, dok se neugodan miris ribe rješava trljanjem posude u mlakoj vodi s kalijevim pergamanatom. Ako imate doista staru baku ili prabaku, to su metode kojima možete još i uživo posvjedočiti.