'Krenimo od početka, naime, vrativši se iz manjeg grada u Zagreb (s napomenom da je Zagreb moj rodni grad i tu sam živjela do udaje), iako smo imali prijavljeno boravište na temelju kojeg grad Zagreb uzima prirez, nismo imali pravo upisati dijete u vrtić.

Odgovor nadležnih bio je 'što se čudite, pa ni djeca veleposlanika nemaju pravo upisa djece ako nemaju prijavljeno prebivalište'. Suprug, koji nikada dotada nije igrao na kartu branitelja dobio je živčani slom prilikom te usporedbe! No, kako nismo konfliktne osobe po prirodi, dakako, promijenjeno je prebivalište i misija je konačno uspjela.

Uza sve u vrtić smo konstantno u obvezi donositi wc-papir, plastične čaše, mokre maramice, papirnate ručnike. Uz to dijete koje je bolesno cijeli mjesec, a dođe li u vrtić i jedan dan u mjesecu - u obvezi je plaćanja pune cijene i slične stvari koje su bile prešutno podnošljive, sve do sada!

Suprug i ja imamo relativno dobru plaću, ali uzmemo li u obzir da imamo dvoje djece (vrtić i škola), znamo koliki su izdaci mjesečno za školovanje i vrtić, podebljano s tu i tamo kojim izletom, kazalištem, muzejom, što se sve naravno dodatno plaća.

Povrh svega imamo stambeni kredit u švicarcima na koji nam odlazi jedna cijela mjesečna plaća - jedva nam ostaje za režije, a da ne spominjem uopće mjesečne potrebe jela, odjeće i onih manje važnih stvari bez koji se na koncu i može.

I sada, sada smo mi u obvezi plaćati vrtić 2.000,00 kuna! Pa otkuda, ljudi dragi?
Naime, kredit koji imamo je kredit u svrhu rješavanja stambenih potreba i taj isti stan nije veličine 250 m2, već osnovnih 60 m2 za četveročlanu obitelj.

I na kraju, kako će moje dijete u vrtić kada nemam 2.000,00 kuna? Čemu trošak fakulteta tolike godine kad ću završiti doma, bez posla, da bih čuvala dijete, koje u vrtić ide između ostalog radi socijalizacije i interakcije s drugom djecom!

Da imam 2.000,00 kuna, dala bih dijete u privatni vrtić, gdje se ne treba dodatno trošiti na wc-papir i ine potrepštine, jer je to sve već ukalkulirano u cijenu, gdje je jedna teta na petoro djece u prosjeku (u gradskim je jedna na 25).

Kakve su to gluposti? Gdje je tome kraj?', upitala se na kraju naša čitateljica Ana Bogovac

Milena Semeš, također majka djeteta vrtićke dobi, gradonačelniku Milanu Bandiću odlučila se putem tportala obratiti s nekoliko pitanja.

- Zanima me zašto se niste udostojali ni do dan danas sagraditi vrtić ni školu u kvartu Kajzerica, zbog čega smo prisiljeni dijete upisivati u privatni vrtić (apsolutno je neprihvatljivo i bahato objašnjenje o 'neriješenim imovinsko-pravnim odnosima', koje ste upotrijebili svaki put kad Vam je netko postavio ovo pitanje, a isto se povlači već nekoliko godina, jer sam uvjerena, da je bilo dobre volje i nečijeg interesa, ovo pitanje bi odavno bilo riješeno)?

- Zašto prilikom donošenja odluke o naplati vrtića na temelju dohodovnog cenzusa niste uzeli u obzir da mnogi od nas imaju kredite, zbog čije su otplate naša naizgled 'velika' primanja ustvari sasvim prosječna, i zbog čega ćemo mi 'legalisti' koji imamo svaku lipu uredno prijavljenu (ali ne i izdatke za kredite) na kraju najgore proći? Zar je bilo tako teško, pored te silne dokumentacije koju smo prikupljali, zatražiti da se dostavi dokumentacija o kreditnoj zaduženosti, kako bi ista bila uzeta u obzir (tj. oduzeta od ukupnog iznosa) prilikom odlučivanja o cijeni vrtića?

- Zar Vam nije dovoljno to što svaki mjesec kroz prirez u gradski proračun uplatim 3-4 puta više od nekih drugih sugrađana koji imaju 3-4 puta više novca od mene, ali se to, naravno, u dokumentaciji koju su podnijeli nigdje ne vidi? Vjerujte mi, nemam ništa protiv toga da platim vrtić više od nekog tko je u teškoj materijalnoj situaciji (moja obitelj, za razliku od mnogih koji imaju više od nas, povremeno uplaćuje bar iznos od 50-ak kuna za ljude koji se nalaze u teškoj situaciji), ali imam protiv toga da plaćam više od nekog tko ima puno više novca od mene, ali i puno deblji obraz za muljanje i varanje?

- Hoće li moje dijete imati bolji tretman i bolje uvjete u vrtiću zato što ću ja plaćati vrtić više od nekog tajkuna koji nije transparentno prijavio svoja primanja (ili se, što je postalo jako popularno od donošenja Vaše odluke, prijavio na adresu u vikendici, a supruga s malim primanjima je prijavljena na adresi s djecom, kako bi plaćali manji iznos)?

- Mi ćemo vjerojatno preživjeti i skupljim plaćanjem vrtića (ako franak ne bude divljao još više), ali će moje dijete zasigurno ostati uskraćeno za odlazak u kino i kazalište (hvala Vam na tom, pa komu još danas trebaju djeca koja pohađaju neke kulturne sadržaje). Ne znam kako da Vam opišem našu sreću što ćemo skupljim plaćanjem vrtića pomoći jadnicima koji žive u skupim stanovima, imaju privatne firme i prijavljene 3.000,00 kn primanja (a mahom su bogobojazni časni Hrvati i katolici).

Sasvim sam sigurna da oni koji su u teškoj materijalnoj situaciji svoja prava već sad mogu ostvariti, jer kod njih nema muljanja, sve se može dokazati i nemaju što kriti. Ali najveći profiteri ovog Vašeg 'pravednog' sustava naplate će biti oni koji imaju dovoljno debeo obraz za laganje. Svaka Vam čast!

Ipak, meni je najvažnije da svako jutro kad se ustanem i pogledam u ogledalo ja vidim čist obraz!

A Vi?

Podsjećamo vas da se sa svojim reakcijama i iskustvima na temu Bandića i vrtića i dalje možete javljati na našu e-mail adresu vijesti@t-com.hr. Udruga Vrtić za sve poziva vas pak da svoja pitanja o vrtićima uživo postavite njihovom odvjetničkom timu u srijedu, 31. kolovoza, od 18 do 20 sati u Centru za ljudska prava (Ulica kralja Držislava 6) u Zagrebu.