Čuli ste za Lighting Bolta, nadnaravnog Usaina? A niste za Gorana Čolaka? Između letećeg Jamajčanina i ronećeg Hrvata nema velike razlike. Obojica jednako čudesno i uspješno pomiču granice ljudske vrste. Za jednoga zna cijeli svijet, a drugi je u vlastitoj domovini manje poznat nego vani. U čemu je štos?

Duga je lista rekordnih zarona koju je ovaj Zagrepčanin počeo nizati prešavši u samo tri godine put od početnika amatera do svjetskog prvaka u ronjenju na dah. Ako biste uzeli dah i pokušavali ga zadržavati sve dok bismo nabrojali njegove rekorde, odavno biste poplavjeli i odustali.

Zato samo kratko: godine 2013. Goran je uspio ono što nikom prije njega nije pošlo za rukom: na AIDA Svjetskom bazenskom prvenstvu u Beogradu osvojio je sve tri zlatne medalje u sve tri bazenske discipline te tome dodao svjetski rekord. Iste godine ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda, a godinu kasnije srušio je i taj vlastiti rekord izdržavši bez zraka 23 minute i sekundu!

Godine 2015. prešao je iz bazena na discipline ronjenja u dubinu. Danas je najuspješniji i najtrofejniji ronilac na dah svih vremena. U metropoli Emirata, na jednom od najprestižnijih natjecanja - Fazza Freediving Competition kojim započinje međunarodna sezona ronjenja na dah - Goran se ponovno uspeo na najviše postolje. U finalu je uvjerljivo potukao konkurente s 10:19 minuta zarona zadržanih - u jednom jedinom dahu.

U Torontu u travnju Goran će zadržavati dah na drugi način. Dokumentarni film redateljice Bojane Burnać o njegovim čudesnim zaronima uvršten je u glavni natjecateljski program međunarodnog festivala Hot Docs koji se održava u tom gradu, u kojem filmove u prosjeku godišnje pogleda oko 200.000 ljudi.

Ono o čemu govori film ‘Veliko plavetnilo’, koji ga je i povukao u svijet ronjenja, danas je njegov život. Gorana smo zatekli na pripremama u Dubaiju. Što ronilac traži u krajevima za koje je prva asocijacija pustinja?

‘Hm, iznenadili biste se time koliko su Arapi uronjeni u more. U prošlosti je Dubai, kao uostalom i veći dio tog dijela svijeta, živio od ribolova i lova na školjke. Danas se u njemu održava jedno od najvećih svjetskih natjecanja u ronjenju na dah. Financira ga princ i prestolonasljednik Dubaija, šeik Hamdan bin Muhamed, a posebno je po jedinstvenoj i vrlo atraktivnoj disciplini zadržavanja daha na dnu bazena. Temelji se na arapskoj tradiciji izranjanja bisera koji su se nekad, dok još nije otkrivena nafta, obilato izranjali iz mora Perzijskog zaljeva. Natjecanje u Dubaiju tradicionalno na početku sezone okuplja svjetsku elitu ronilaca na dah, a ovogodišnja konkurencija bila je jača nego prije’, kaže Goran, a onda razgovor skreće na – njegov život bez zraka, što je i naziv filma redateljice Burnać.

‘Film je sniman jako dugo, nekih pet godina, a snimanje je teklo prilično neprimjetno, recimo to tako, zato što sam nakon početka jako brzo izgubio osjećaj da me snimaju kamere. Osobno mi je teško biti objektivan prema filmu koji govori o meni. Posrijedi je prije svega umjetnički i osobni pogled na temu redateljice Bojane Burnać. Da se mene pitalo, osobno bih najvjerojatnije snimio akcijski spektakl... (smijeh)’, kaže, dok ja pokušavam shvatiti u čemu je štos u dobrom nedisanju, blackoutima, sambi, dekompresijskoj bolesti…

‘Načelno, disanje je u osnovi ‘samo’ disanje, a zadržavanje daha je pauza između dva udisaja... Samo što ga neki ljudi mogu produžiti više od ostalih - naravno treningom, a ne magijom ili urođenim sposobnostima. Smatralo se, a uvelike se i dalje smatra, da je ronjenje na dah nešto mistično čime se bave neki ljudi s nadnaravnim sposobnostima koji zaranjaju u mrak dubina i razgovaraju s dupinima... Kada bi se stvari postavile onakvima kakve jesu, situacija bi bila puno drugačija. Ronjenje je sport kao i svaki drugi, ima opasnosti, ali ništa više od većine drugih sportova...’, kaže.

O čemu misli kad se spušta u dubine?

‘Tijekom zarona moj cilj je što je više moguće osloboditi svijest svega nepotrebnog. Na neki način posrijedi je posao koji može imati i kobne posljedice ukoliko mu se ne pristupi maksimalno pripremljeno i koncentrirano. Zato je bitno biti u potpunosti fokusiran na tehnički i taktički kvalitetnu izvedbu zarona’, kaže Goran otkrivajući važnu razliku između njegova ronjenja i drugih ekstremnih sportova.

‘U svim ostalim ekstremima podizanje adrenalina je poželjno, a ovdje je cilj upravo suprotan. No doživljaj poniranja u dubinu je doista nešto posebno, iako ne razgovaram s dupinima i ne vidim sirene, barem ne još...’, kaže smijući se.

Kako onda izgleda njegov dan u svijetu koji funkcionira tako da maksimalno podiže količine adrenalina.

‘Obično je to trening, pa odmor i spavanje, pa trening, pa još malo odmora - i onda je dan otprilike gotov. A sutra sve to ispočetka. Izazov vrhunskog sportaša stoga nije toliko u trenutačnom naporu, jer suze i znoj - iako teški - zapravo su prolazni, nego u čvrstini, fokusiranosti i volji da i sutra odradiš sve ispočetka. Pa i dan nakon sutra i opet i opet... Sa željom da si uvijek sve bolji i bolji. No kada si zbilja fokusiran na nešto i kada to zbilja želiš, onda nađeš način da to napraviš bez obzira na nekoga ili nešto što ti odmaže u tome. Nema tu neke specijalne tajne ili recepta, jednostavno je - ako nešto želiš, onda to i napraviš, ako i ne uspiješ, učini sve što možeš da vidiš koliko daleko možeš doći. Barem ja tako razmišljam o tome...’, ističe nižući nove izazove: Prvenstvo Hrvatske, početkom lipnja i Europsko bazensko prvenstvo na Sardiniji. Nakon toga ljeto će provesti trenirajući za Europsko dubinsko prvenstvo koje se održava početkom listopada u Turskoj. Na pitanje o popularnosti doma i vani Goran reagira s osmijehom:

‘Situacija je pomalo apsurdna. Moja prepoznatljivost i popularnost i popularnost sporta kojim se bavim puno su veće u mnogim dijelovima svijeta nego u domovini, posebice u odnosu na rezultate na svjetskoj razini koje i sami spominjete. Globalno gledajući, ronjenje na dah vrlo je atraktivan sport i raste njegova popularnost u svijetu. Kao hobi i kao sport sve više je u fokusu, a najbolja potvrda tome je ne samo sve veći broj ljudi koji se bave ronjenjem na dah’, kaže Goran spominjući i spot 'Runnin' (Lose It All)' Naughty Boya s Beyoncé i Arrowom Benjaminom, u kojem glavne uloge igraju ili, bolje rečeno, rone dvoje njegovih prijatelja i sjajnih freedivera Alice Modolo i Guillaume Néry.

‘Projekti takvog tipa, koji mogu privući pozornost najšire javnosti, zasigurno pomažu boljem prepoznavanju i afirmaciji ovog sporta u razvoju, kao što bi puno pomoglo i uvrštavanje ronjenja na dah u porodicu olimpijskih sportova, što smatram i jednim od osobnih ciljeva za koji ću se svakako zalagati’, kaže Goran, uvjeren da nije slučajno to što Hrvatska ima puno izvrsnih ronilaca na dah.

‘Svatko od nas u Hrvatskoj je barem u jednom trenutku pokušao roniti, ako ništa drugo onda barem rekreativno, s maskom na licu za vrijeme godišnjeg odmora. Stoga je naša baza, da tako kažem, zapravo izuzetno široka, puno šira nego u drugim zemljama u svijetu. Na nama koji ronimo je da vlastitim primjerom, vrhunskim rezultatima, zanimljivim projektima i općenito javnim djelovanjem uporno i svakodnevno pokazujemo koliko je ronjenje na dah atraktivan i zanimljiv sport te da probudimo interes javnosti’, kaže Goran.

Hoće li ronjenjem na dah pritom dugoročno osigurati život, manje ga zanima, a nije ni opterećen granicama.

‘Ne razmišljam puno o granicama, posebno ne o svojim, i mislim da u ronjenju na dah ima još puno mjesta za napredak u skoro svim disciplinama. Jedno je sigurno: do trenutka u kojem budem zaključivao karijeru barem ću svoj život živjeti onako kako želim i po svojim pravilima. Bez granica i - bez daha!’, zaključuje.